Šetnje Mirogojem s Bernhardovom babom (5. ožujka 2019. godine)

Nekoliko puta tjedno baka bi me vodila na groblja i u mrtvačnice, posjećivala ih je sa mnom redovito, razgledavajući prvo grobove rodbine, a potom sve ostale grobove i grobnice, pri čemu joj zacijelo ni jedan grob nije promaknuo.
Znala je sve o njemu, kako izgleda, u kakvom je stanju, a i sva imena ispisana na tim grobovima i grobnicama oduvijek su joj bila poznata, tako da je u svakom društvu imala neiscrpnu temu za razgovor.
I bit će da je moja, priznajem, velika fascinacija grobljima i odlascima na groblje potjecala od moje bake, koja me ničemu nije poučila više negoli posjećivanju groblja, promatranju i razgledavanju grobova te intenzivnom promatranju mrtvaca na odru.
Imala je takozvana najdraža groblja, a sva koja je u životu upoznala i uvijek im se ponovno vraćala označavala su stranice njena života, u Meranu i Munchenu, u Baselu i Ilmenauu, u Thuringenu, Speyeru i Beču te u rodnom Salzburgu, gdje joj najdraže groblje nije bilo groblje Svetog Petra, koje se često naziva najljepšim grobljem na svijetu, već Komunalno groblje, na kojem je pokopano najviše moje rodbine i već umrlih suputnika.
Meni je, međutim, groblje Svetog Sebastijana uvijek bilo najjezivije i samim time najfascinantnije.
Tamo sam često provodio sate i sate, sam i u samrtnim meditacijama.
Gledajući za vrijeme nastave violine prema groblju Svetog Sebastijana, uvijek sam razmišljao kako bi bilo lijepo da me Steiner ostavi na miru, pa da tamo dolje budem sam sa sobom, hodam od groba do groba, kako sam bio naučio od bake, misleći na mrtvace i smrt, promatrajući prirodu među grobovima i na njima, kako ovdje, u potpunoj osami najavljuje i mijenja godišnja doba.
To groblje je bilo zapušteno, a nekadašnji vlasnici grobnih mjesta nisu se više brinuli za svoje vlasništvo.
Često bih sjeo na neki srušeni nadgrobni kamen ne bih li se smirio, utekavši na sat ili dva iz internata.

Fotografije zagrebačkog groblja Mirogoj (iznad i ispod) snimio sam u šetnjama od 19. veljače do 2. ožujka 2019. godine.

Tekst uz fotografije odlomak je iz romana Uzrok Thomasa Bernharda (1975; preveo s njemačkog na hrvatski Boris Perić, objavio Meandar 2007. godine).

<< Jesenski ljubljanski slikopis 3 Zima 2018/2019 >>

Zadnji put osvježeno 5. ožujka 2019. godine