San dječaka (rujan 2007. godine)

- Bako! Bako! Dođi brzo!
- Šta je bilo? Jesi li se probudio? Šta je?
- Bako, sanjao sam nešto. Super san. Znaš šta?
- Šta?
- Sanjao sam da sam u prodavnici kamiona. Crvenih i plavih na policama. Jedan od njih mi je rekao „Uzmi mene. Uzmi mene jer ja ti znam pronaći zlato.“
(iz romana u nastajanju, 2009. Prema istinitom događaju.)

Kao da se stvari ponavljaju ako dovoljno dugo čekaš. Što to znači? Koliko puta se to može ponoviti? Jedan, dva, tri, četiri, pet ili oni brojevi iza pet koje još ne zna? Penje se uz stepenice. Mama mu stišće ruku i govori nešto s nekom drugom ženom. Mnogo riječi koje ne razumije. Ispred vidi pješčanik. Tamo će se igrati poslije ručka. Vrata vrtića su od plastike. Ako ne paziš, možeš se sudariti s njima. (iz romana u nastajanju, 2009.)

Nakon strašenja Ivora, crtanja čudovišta i izvođenja neobičnih poza kao što ih izvode plastični junaci iz Nindža kornjača rekao sam mu da sam se umorio i da ne mogu više. To ga je rastužilo pa sam mu predložio da mu ispričam jednu strašnu priču. U redu.

<< Spline planine

Problem promatrača >>

Zadnji put osvježeno 08. rujna 2009. godine