Samosastavljač i teleportacija (08. veljače 2010. godine)

Ja jesam sklon određenom ironiziranju prirodne znanosti i relativiziranju spoznaja koje nam ona nudi. U razumnim granicama, naravno. To znači da ne odobravam lupetanje svakakvih gluposti iza kojih navodno stoje "prirodno-znanstvene spoznaje". A toga smo se imali prilike nagledati i u zadnje vrijeme, a i duže. Uglavnom, znanstvenici koje javnost doživljava kao autoritete koji govore o tome što kvantna mehanika navodno omogućuje često znaju preći neke razumne granice i ući u područje koje se ne može klasificirati ni kao popularizacija znanosti niti kao fantazija i fantastika koja ishodi iz prirodnih znanosti, a jasno je da autor liberalno, ali stručno interpretira određene fenomene. Mnogo od istupa koje sam čuo i vidio u zadnje vrijeme mogli bi se kategorizirati kao samopromocija začinjena mistikom koja je samo navodno prirodno-znanstveno ukorijenjena. To nije po mom ukusu, a vjerojatno radi i određenu štetu struci. Cilj nastupa u javnosti je poučiti i dati točnu informaciju koliko je autor u mogućnosti, čak i kad je kontekst možda nepovoljan za prirodnu znanost.

Pa eto, tako sam i ja govorio o samosastavljačima i teleportaciji u kontekstu emisije "Na rubu znanosti" koja se bavila "Fizikom Star Treka" (2005. ili 2006. godina) i pokušao sam, koliko sam znao i umio, poučiti.

Procijenite sami iz gore priloženog MP3 filea.

O kvantnoj teleportaciji, zajedno s Hrvojem Buljanom napisao sam i jedan tekst za studentski časopis iz fizike u doba dok smo i Hrvoje i ja bili još praktički studenti. Pa evo i toga.

Za one koji žele znati malo više, predlažem poveznice:

• Assembler (sastavljač)
• Eric Drexler
• Skenirajući tunelirajući mikroskop
• Kvantna teleportacija

Dodano 11. veljače 2010. godine: Čitam kojekakve rasprave u zadnje vrijeme i "snažnu" obranu znanosti, razuma i metode od strane kojekakvih "skeptika". Fair enough. No, koliko vidim, ti "skeptici" uopće ne razumiju, uz pomoć "metode" u koju se zaklinju (natrag na udžbenike iz elementarne kvantne mehanike !), razloge zbog kojih se najdublju prirodnu znanost može ironizirati (kako već rekoh, ne preko razumnih granica). I ne, vrijednost "metode" NE može se opravdati time da je uz njenu pomoć moguće napraviti nuklearnu bombu. Prvo, to je nepristojno i nasilno, a drugo, što bi to uopće trebalo reći o prirodnoj znanosti u kontekstu relativiziranja spoznaje koju ona nudi? Osim ako nuklearna bomba nije vrhunac spoznaje ... Kao što rekoh, to je i blesavo i nepristojno. Ti navodni "skeptici" uopće i ne razmišljaju kao pravi znanstvenici, zainteresirani za fundamentalne stvari, a ne neke površnosti, nego više kao neki izumitelji teflonskih tava. Svakako preporučujem čitanje tatice moderne fizike, Nielsa Bohra. Iz njegovih djela se može lako vidjeti kako čovjek vrhunske inteligencije, koji živi za znanost, može biti fleksibilan i otvorenog uma kad je u pitanju ista ta znanost i dostizanje spoznaje. Uostalom, upravo zbog spoznaje je žrtvovana cijela klasična fizika početkom XX stoljeća - bojim se da danas nove fizike ne bi ni bilo da su staru uspjeli obraniti kojekakvi "skeptici".

Još jednom, prvo mi se ne dopadaju mistični samopromotori koji štete struci, a onda mi se ne dopadaju nefleksibilni i slabo načitani "skeptici".

Dodano 06. ožujka 2011. godine: Upravo jutros pročitah da je Kurt Vonnegut imao slično mišljenje o veličanju nuklearne bombe u kontekstu "proširenja spoznaje" koje nam prirodna znanost nudi. Evo što stari mudrac kaže o tome u knjizi "Armageddon in retrospect":

Zadnji put osvježeno: 24. svibnja 2010. godine