Raspadanje ideologije: Kumrovec (27. ožujka 2011. godine)
Ovaj post je nekako uletio "sa strane". Naime, namjeravao sam pisati o Zelenjaku, Cesargradu i Klanjcu, ali kad sam u subotu, 26. ožujka 2011. godine vidio propadanje zgrada oko Kumrovca, to me se toliko dojmilo da nikako nisam mogao preskočiti pisanje o tome. To propadanje zgrada dojmilo me se na nivou mnogo apstraktnijem od prepoznavanja zanimljive vizualnosti materijalnog propadanja: radi se o raspadanju jedne ideologije. I jednako kao što sam kroz šume Cesargradske gore čuo zagorske i slovenske kmetove dok bučno nadiru prema Cesargradu, oko Kumrovca sam čuo smijeh neodrasle omladine, prijemčive za ušminkanu ideologiju koja daje odgovore na sva pitanja. Čuo sam glasove na svim jezicima naroda i narodnosti, zamišljao zaljubljivanja u šetnjama po kumrovečkim bregima, u posjetama rodnom selu velikog vođe. Bilo je to sigurno lijepo, barem u onim aspektima koji se tiču života, mladosti i radosti. Što se tiče ideologije, to je već stvar za raspravu. Nešto od toga je moglo proći, nešto nije. Teško je podnijeti smrad ideologija kad se raspadaju kao ove zgrade političke škole u Kladniku i Kumrovcu.
Gdje uopće žive ideologije? U zgradama? Neke valjda i žive tamo, u materijaliziranoj simbolici ideologije. U hramovima, u mauzolejima, u muzejima revolucije. Vjerojatno su najotpornije one koje preživljavaju u predaji. U umovima. Nakon svega što sam pročitao i svega o čemu sam razmišljao, nije mi jasno kako se čovjek koji je dovoljno inteligentan, koji je dovoljno toga vidio i koji je o dovoljno toga razmislio, može čvrsto i isključivo vezati uz bilo koju strogo formaliziranu ideologiju. Ovdje mislim na iskreno pripadanje nekoj ideologiji. Pristajanje uz ideologiju radi osobne koristi mi je naravno potpuno jasno.
Ljudi koji svrate u Kumrovec obično završe u "eko selu", središnjoj kumrovečkoj ulici koja je preuređena u muzej na otvorenom, gdje se može vidjeti starinski zagorski način života. Rekao bih da mali broj posjetitelja u novije vrijeme ode pogledati slike raspadanja zgrada iznad i oko Kumrovca (političke škole). Po tome je ovaj post i relativna novost.
Put koji kroz pukotine počinje proždirati trava, klupice koje su nagrizle mahovine i lišajevi. A nekad su ovdje stajali autobusi iz cijele bivše Jugoslavije, dolazile su ekskurzije pionira.
Dvije su zgrade koje smo posjetili. Jedna je na samom ulazu u Kladnik i mislim da je to bila poznata kumrovečka politička škola. Ta je zgrada prikazana na prve tri fotografije u ovom postu. Druga je zgrada na brdašcu iznad Kumrovca (dvije slike iznad i sve slike ispod). Ona je mnogo ljepša i bolje očuvana, a sam prostor koji je za nju odabran mnogo je življi. Osjeti se u njemu neka posebnost. To je jedno od onih mjesta na kojima jednostavno poželiš malo zastati.
Tko god da je bio arhitekt, nešto je dobro napravio. Prostor kao da "traži" ljude, zgrade čak imaju i mali "trg" u svom središtu s malom pozornicom i stepenicama / "tribinama" oko nje. Sve zato izgleda još samotnije i napuštenije.
ideologija (grč) sustav ideja koji izražava određene vrijednosti u politici, moralu, znanosti, umjetnosti, religiji: kršćanska ~ , državotvorna ~ , konzervativna ~ , revolucionarna ~ , socijalistička ~ (prema Rječniku hrvatskog jezika, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, 2000).
Pored zgrade, na strmini brda, nalazi se pravi amfiteatar (ispod), još uvijek upečatljiv, premda se raspadanje možda najviše vidi upravo na njemu jer je bilo zamišljeno da sjedalice budu sačinjene od drvenih trupaca.
Ti drveni trupci sad podsjećaju na krnje zube koji se jedva drže u vilici i kojima više nema nikakvog lijeka osim da ih se iščupa (ispod).
Dan je bio prekrasan, a zapamtit ću ga po slikama raspadanja. Ideologije prolaze ali proljetno cvijeće ne. Nema više omladine "naših naroda i narodnosti", ali kumrovečke ljubičice su neuništive (ispod). Čekaj, čekaj, podsjeća me to na onu pjesmu o drugu Titu i ljubičicama.
NADOPUNA: Danas, 02. travnja 2011. godine saznao sam da su u ratno vrijeme u političkoj školi bili smješteni prognanici. Time cijela priča postaje samo još tužnija.
NADOPUNA: (19.1.2016.) Čitatelj "Konstrukcije stvarnosti" iz Slovenije dao mi je podatak da su arhitekti političke škole i spomen-doma Ivan Filipčić i Berislav Šerbetić. Hvala!
| << Bračka ventilacija | Otok Otočec >> |
Zadnji put osvježeno 26. svibnja 2018. godine