Pulsni otok (22. siječanj 2010. godine)
Ultra-brza dinamika je područje fizike (ali i kemije i biologije) koje se zadnjih godina snažno razvija, prvenstveno zahvaljujući tehnologiji femtosekundnih lasera. Uz pomoć takve tehnologije moguće je pratiti procese koji se odvijaju na vremenskim skalama femtosekundi (10-15 s). Naravno, kvantno-mehanički efekti su na tim skalama izrazito važni (prije termalizacije pobuđenja i gubitka koherencije kvantnog stanja, kad na scenu nastupa klasična fizika). Ovo područje fizike nije u samom središtu mog znanstvenog interesa (mene prije svega zanimaju bio-nano aspekti, samosastavljanje i takve stvari), ali svejedno ga donekle pratim budući da surađujem na projektu koji vodi dr. sc. Branko Gumalter s Instituta za fiziku. Tako i objavimo ponešto skupa, a nema davno da smo objavili i jedan rad koji se tiče raspada kvantnog stanja prilikom elastičnog raspršenja elektrona na defektima na površinama (adsorbirani atomi, vakancije i slično). No, dr. Gumhalter je glavni organizator konferencije "Ultrafast Surface Dynamics 7" koja bi se ove godine trebala održati krajem kolovoza na Brijunima. Kao član organizacijskog odbora i ja pomažem tu i tamo, a jedan od poslova kao naručen za mene bio je i izrada letka i naslovne stranice za zbornik konferencije. Tu počinje priča o ovom postu.
Na skicama u radovima iz "femto-, ultra-" područja često se može vidjeti shematski prikaz laserskog pulsa - nekakvu
varijantu gausijanski ugušene kosinusne funkcije. Tipično to izgleda kao na slici iznad. Budući da će se konferencija
odvijati na Brijunima, koji su raj na zemlji i jedna posve posebna priča, mislio sam grafikom nekako povezati taj
aspekt "rajskog", izdvojenog otoka i femtosekundnog pulsa. Ideja "na prvu loptu" je da se načini otok u obliku
pulsa, neka vrsta "lažnih Brijuna", ili Brijuna kakvi će biti za vrijeme održavanja konferencije. Kako god... Ispalo je
to kao na slici s kojom je ovaj post i otvoren. Zbog bjeline morskog dna i prilično plitkog mora, otok djeluje više
tropski nego jadranski, ali budući da se radi o konstrukciji stvarnosti, ne smeta. Otok ima stazice, drveće u obliku
stožaca i elipsoida, stijene, a pažljivi promatrač moći će uočiti i visoki rimski stup, što je jedan od zaštitnih
znakova Brijuna. Kad sam dobio prvu verziju "pulsnog otoka", na pamet mi nisu pali Brijuni već rt Smočiguzica na
Hvaru i
Pakleni otoci. Jadransko more s hrvatske strane je stvarno spektakularno i inspirativno.
Zanimljiv je bio komentar dr. Gumhaltera kad je vidio prvu verziju letka. Njegovo mišljenje je bilo da prikazana
izoliranost otoka može izazvati negativne psihološke reakcije kod potencijalnih sudionika konferencije. Kako doći na
takvo egzotično i izolirano mjesto? Može li se to uopće? Stoga je predložio da se pokuša sugerirati da je "pulsni
otok" blizu kopna i da se lako može doseći. A meni je onda palo na pamet da napravim neku varijantu "mentalne mape", gdje
bi se vidjele Pula i Fažana i neka elementarna topologija zapadne obale Istre. Sjetio sam se crkve svetog
Kuzme i Damjana, molića u Fažani, pulske arene...
Nije se to moglo napraviti u "realnoj" perspektivi, tj. onoj konzistentnoj s prikazom samog otoka, ali je zato napravljeno u lažnoj perspektivi, što i nije važno s obzirom da dodatna informacija služi samo kao "usidrenje" otoka u "realni svijet" (kajgod...). Tako je nastao letak koji je prikazan na slici ispod.
| << Krokodil i kornjača | Kaleidoskop >> |
Zadnji put osvježeno: 22. siječnja 2010. godine.