Proročki kadar, 20. ožujka 2020. godine

PROROČKI KADAR

Proroci ne znaju
Govori li kroz njih uistinu Bog –
Znaju samo da se osjećaju božanski
Ponad straha i strepnje puka
Koji ih preplavljuju.
Iako to, naravno, nije zbog njih
Nego zbog Boga i božanskog gnjeva –
Oni su tu tek
Da sve to najave svijetu
Drhteći sladostrasno sve više
Sa svakim stravičnim detaljem,
Sa dvadeset rogova zvijeri,
Vatrenim skakavcima
I kugom od koje otpadaju uši.

Danas nitko više ne vjeruje prorocima
Iako je to nekad bilo
Cijenjeno zanimanje
Ako se u tome nije pretjerivalo
I najavljivalo Božji gnjev
Tek onako i svako malo.
Ljudima dosade pogrešne prognoze
I skloni su proroke prozvati
Lažnim
A to za proroka može biti
Apsolutno kobno.

Proročki kadar danas
Upisuje fakultete
I radi na institutima.
Tamo usavršavaju proročku vještinu
Na konkretnim podacima –
Pandemijama i slomovima burze
Potresima i tsunamijima
Nuklearnim katastrofama i
Globalnom zatopljenju.
Pa iako ih više ne nazivaju prorocima
Kamoli lažnim
A prognoze su im
Uglavnom točnije
I danas pokoji osjeti
Ono isto proročko sladostrašće
Kad spomene zvijer sa dvadeset rogova
I kugu od koje otpadaju uši.

Antonio Šiber, 2020.

<< Bilijuni bilijuna nečega Posebna kategorija >>

Zadnji put osvježeno: 20. ožujka 2020. godine.