Po Istri u tri dana 2 (27. travnja 2013. godine, materijal iz 21.4.2013.)

Ujutro odlučujemo da u Novigradu (1) ne želimo trošiti vrijeme. Vidjeli smo ga površno sinoć dok smo tražili mjesto za večeru. Uostalom, moramo nadoknaditi "zaostatke" od jučer: Buje i Brtoniglu.

Tražeći put prema Brtonigli, spetljavam se i prolazim preko mosta, samo malo južno od Novigrada, koji razdvaja Mirnu od mora - ušće Mirne. Kakvo mjesto! Zrak je poseban, s jedne strane šaš, s druge sol. Ušće nadlijeće veliki broj ptica, a može ih se i čuti čak i iz automobila. Sve skupa, preko mosta u Antenalu prešli smo tri puta.

Brtonigla (2) je mjesto koje nema snagu i utvrđenost gradova u sjevernoj Istri koje smo jučer vidjeli. Razvučeno je po maloj uzvisini, a ulice (fotografija ispod) vode prema crkvi Sv. Zenona (!) u njenom središtu. Za vrijeme našeg posjeta pred crkvom je bilo živahno zbog vjenčanja.

Buje (3) je poznato po svojoj povijesnoj važnosti, a i danas je administrativno središte. Buje su duguljasto razvučene po hrptu brda, a u njihovom središtu je crkva Sv. Marije. Ja sam u Bujama osjetio snažni zadah propadanja i više su me privukli detalji koji su o tome svjedočili nego bujske znamenitosti. Fotografija ispod prikazuje moj brzi "upad" u jedno od bujskih dvorišta kojem se moglo lako pristupiti s glavne ulice.

S glavne ulice se odvajaju sporedne uličice koje vode u povišeni dio Buja. Fotografija ispod prikazuje prizor s početka jednog takvog uspona.

"Uspon" vodi do ostataka vrlo propale kule Sv. Martina i bujskog parka/groblja pored crkvice Sv. Mateja (? na kamenu vrata je urezano: MCCCCCLXXXXVIII MATEI I IDAE OP). Ohrabrite li se kroz smrad urina probiti kroz zarasle stazice, odavde se pruža širok pogled prema bujskoj okolici. U brdu je i župna crkva Sv. Servola ispred koje je lijep trg sa znakom mletačke moći (ispod).

Iz Buja odlučujemo produžiti prema Umagu (4) koji nije bio u prvobitnom planu. Umag je čudno mjesto od čije je nekadašnje strukture malo ostalo - središnji trg koji izgleda kao da je nasilno proširen tako da podsjeća na onaj hvarski. No, nešto nedostaje. Umag me nije nimalo inspirirao. Napravio sam nekoliko fotografija, ali ni jedna nije živa.

No, zato je Poreč (5) posve druga priča. Većina Hrvata će na upit što u Hrvatskoj treba svakako vidjeti spomenuti >> Dubrovnik. To je dobar odgovor, ali razgledajući Eufrazijevu baziliku u Poreču shvatio sam da je to krunski dragulj Hrvatske, ne mnogo manje sjajan od Dubrovnika. Mnogi to već znaju, ali meni je, eto, svanulo tek 21. travnja 2013. godine, premda sam je već jednom vidio.

Radi se o tome da je Eufrazijeva bazilika ostatak iz onih vremena kad Slavena na ovim prostorima uopće nije ni bilo. Jest, i Dubrovnik je nastao na strahu od Slavena, ali njegovi stanovnici ubrzo postaše Slaveni, a puk dubrovački koji podiže slavne zidine (u 13. stoljeću) je već odavno zvečao i hučao jezikom roda moga.

Bazilika (fotografija ispod) vuče korijene vjerojatno iz 4. stoljeća (!), kad je kršćanstvo u Europi živjelo unutar malih enklava, iskrama požara u Rimskom carstvu koji je zapalio Sv. Pavao. Značajnih ostataka u bazilici ima iz 6 stoljeća (!). To je rano-kršćanski spomenik vrhunske vrijednosti i rijetkosti. Ja sam u obilasku tog zdanja cijelo vrijeme bio šokiran i uzbuđen.

Bazilika je najpoznatija po svojim krasnim i detaljnim mozaicima (ispod) pa se i cijeli Poreč prozvao "gradom mozaika".

Najbolje je u obilasku kompleksa bazilike slijediti plan koji ćete dobiti kod kupovanja ulaznice (vjerojatno je to 30 kn za koje možete dobiti najviše sadržaja u cijeloj Hrvatskoj). Put vodi i do vrha zvonika bazilike odakle se pruža pogled na sve porečke strane, a i na kompleks bazilike (fotografija ispod). Vjetar snažno šiba, a ja se svejedno naginjem preko zida zbog fotografije.

Izložba unutar bazilike prikazuje i slavi kršćanstvo cijele Istre. Nalaze se ovdje oltari (replike?), raspela, kipovi svetaca, sa svih strana poluotoka. Neki od njih su dirljivo naivni, npr. vješto obnovljeno drveno raspelo iz 13. stoljeća (!) iz Motovuna (detalj je prikazan ispod). Krist ima kapicu (!), finu kratku bradicu, vrlo dugu kosu koja podsjeća na jamajčanske pletenice i sklopljene oči. Impresivno, ali nipošto jedino što treba istaknuti.

Eufrazijevoj bazilici bi trebalo posvetiti jedan poseban post, ali bolje je da to učini netko tko ima više znanja od mene.

Turistički obilazak vodi do spektakularnog vrhunca puta - mozaika iznad oltara bazilike. Kakav je to spektakl boja i geometrije! Žao mi je što ga ne mogu bolje približiti niti fotografirati (ispod) na način koji mu je dostojan.

Moramo dalje, premda bih ja ovdje mogao provesti cijeli dan. Od Poreča se vraćamo u unutrašnjost do Sv. Lovreča Pazenatičkog (6).

Sv. Lovreč je vrlo slikovito mjesto s dobro očuvanom jezgrom i duhom vremena koji isparava čak i ispod BMWa i dostavnih kombija parkiranih na uglačanom kamenu lovrečkog trga, iza impresivnih ulaznih vrata (fotografija ispod).

Od građevina koje su odmah prepoznatljive i koje se vide izdaleka sačuvan je moćni lovrečki zvonik, na samom rubu donekle očuvanih zidina grada (ispod).

Na glavnom, vrlo skladnom trgu nalazi se lođa, opet sa znakovima mletačke moći (ispod, lijevo).

Svi istarski gradovi imaju ožiljke od vremena koje ih je napalo. U nekima je ta bolest teška, a Sv. Lovreč izgleda kao da je bolest prebolio pa se sa svojim ožiljcima razmeće i pokazuje ih kao dokaz svoje upornosti u borbi s ljutom nevoljom (ispod).

Od Sv. Lovreča do Vrsara. Dan se polako gasi.

Vrsar (7) je mjestašce sa starim gradom na strmom brdu iznad obale. Na uskom trgiću nalazi se crkva, a s brda na kojem je stari grad pruža se lijep pogled prema moru i otočićima pred Vrsarom (ispod). Vrsar nas se nije osobito dojmio, ali može biti i da smo nepravedni jer u njemu nismo proveli dovoljno vremena za konačnu ocjenu. Noć pada, a mi još hoćemo vidjeti Limski kanal.

"Limski kanal" (8) se ispostavlja kao teško razočaranje. Parkiramo se na samom dnu kanala na kojem se nalaze ugostiteljski objekti. Obalom se ne može proći zbog uzgajališta ribe. Trebalo bi ovo područje obići s detaljnim zemljovidom. Nemamo vremena za to. Načinio sam jednu fotografiju "Limskog kanala" u sumrak (ispod), a kasnijim pregledom turističkih vodiča uočavam da je to vrlo uobičajen fotografski prikaz ovog prostora. Pa valjda ima još nešto?

Autoputom prema Puli (9). Za Rovinj nažalost nemamo ni vremena ni svjetlosti. Sutra će biti mnogo tmurniji dan.

<< Po Istri u tri dana 1

Po Istri u tri dana 3 >>

Zadnji put osvježeno 27. travnja 2013. godine