Oroslavje i Bedekovčina (27. siječnja 2013. godine)

Cilj je bio vidjeti snijeg kakvog se sjećamo iz djetinjstva. Ovaj zasoljeni zagrebački, naguran na susjedovo parkirališno mjesto je stiroporasti komad materijala koji više ne raspršuje nebo i koji u meni izaziva samo negativne primisli. Snijeg je naravno puno više od toga. Na primjer, snijeg na livadi iznad dvorca u Bedekovčini (fotografija iznad).

U dvorcu u Bedekovčini (iznad i ispod) nalazi se uprava za odgoj ženske mladeži. Nisam siguran da želim znati što to točno znači, ali znam da je dvorac okružen visokom žičanom ogradom. Dvorac se nalazi na vrhu brijega i uklapa se, čak i relativno malim dimenzijama savršeno u okolni teren. Mjesto izgleda vrlo privlačno. Šteta što mu se ne može prići.

Prema podacima koje sam našao u literaturi, dvorac je izgrađen 1750. godine, pripadao je obitelji Bedeković i prema Pelcu, "Povijest umjetnosti u Hrvatskoj", "uvrštava se među najvrednija ostvarenja arhitekture osamnaestoga stoljeća na području kontinentalne Hrvatske". Može biti. Izgleda i da je odlično očuvan.

Bedekovčina je poznata i po crkvi svete Barbare koja se nalazi na brdu iznad mjesta. S tog se položaja lijepo vidi okolina, a mjesto ima i neku svoju posebnost i mir (ispod) koji se osjeti tek kad se Bedekovčani nakon nedjeljne mise vrate u svoje domove.

Blizu Bedekovčine je Oroslavje koje je također poznato po dvorcima, možda najpoznatije po dvorcu koji je izgorio 1949. godine i od kojeg više nisu ostale ni ruševine (ostao je samo slabo održavani perivoj). No, zato je ostao jedan drugi dvorac, u Donjem Oroslavju, nekadašnje vlasništvo grofova Vojkovića (kraj 18. stoljeća, ispod).

Dvorac se nalazi u velikom parku koji nije ni pretjerano posjećen ni održavan. Ljudi kroz njega samo prolaze i ne zadržavaju se. Dvorac s ulazne strane izgleda potpuno propalo (ispod).

No, kad se uđe unutra (ispod), vidi se da su dijelovi raspadajućeg dvorca naseljeni. U jednom se dijelu nalaze čak i prostorije NK Oroslavje. Veliki žuti pas njuška unaokolo, a pored ulaznih vrata u naseljeni dio dvorca ("stančić"), na zidu visi stara gitara ukrašena plastičnim cvijećem. Na neki način lijepo.

U Zagrebu, smeđa stiroporasta masa uporno odolijeva vremenu. To je jedna od stvari zbog kojih se radujem proljeću.

<< Senj i Krasno

Čazma >>

Zadnji put osvježeno 27. siječnja 2013. godine