Oko Starog Grada Žumberačkog (2. lipnja 2013. godine)

Kupičina Žumberačka 1

Od krašićke strane Žumberka prema Kupčini Žumberačkoj. Ovdje treba doći zbog vode, zbog potoka Kupčine. Selo (iznad) slijedi potok sve do vodenice, a onda se staza odvoji u šumu još nekih tristotinjak metara. Nažalost, put dalje nije probijen i do izvora Kupčine moglo bi se (a i to možda) u dobroj opremi i dubokim čizmama.

Kupičina Žumberačka 2

Upravo tako nam je i objasnio stanovnik Kupčine razgovarajući s nama s drvene terase stare kuće:

- Dobar dan.
- Bog pomagaj, gospodine.
- Dobar dan.
- Bog pomagaj, gospođo.
- Može li se do izvora.
- A... Teško. Za to će vam trebati čizme, nije vam ta obuća dobra. Treba ići kroz drač.
- Aha.
- Ali možete do vodenice pa još malo u šumu.
- Hvala !
Kupičina Žumberačka 3

Kupčina je brza i hladna i šteta je što se do izvora ne može. Barem ne lagano. Na povratku opet srećemo našeg sugovornika. Skuplja suhu travu velikim drvenim grabljama.

- Ne ide, jel da?
- Ma da. Nema staze.
- Pa kud bi vi, tu vam je odmah meja. Slovenija. Metlika. Samo malo i eto vas tamo.
- Lijepo je i ovo što smo vidjeli.
- A jest. Pa zato sam se ja i vratio. U penziju. Ali kad sam odlazio, prije pedeset godina, uzalud je bila ljepota. Nije se imalo od čega živjeti ovdje.
- Pa da. Kruh je prvi, a tek onda ljepota.
- Tako je, baš je tako gospodine. Svih mojih pet bratov je otišlo, a samo sam ja ostao u Evropi, svi su oni otišli u Kanadu i u Ameriku. A sad sam tu. Ali nema tu više nikoga, nema mladih.
- A vi i govorite malo kao Slovenac?
- Ma ne... A možda. Slovenci su nam prvi susedi. Znate li vi gdje je Karlovac? A Metlika je odmah tu...
- Kako bismo mogli do Starog Grada Žumeračkog?
- Mislite do sela Žumberak?
- Mi smo čuli da ima neka ruševina, neki stari grad?
- A, da. Da. Moglo bi se kroz planinu, ali ima barem sat i pol hoda. Tamo su moji vinogradi. U tom smjeru.
- To nam je malo daleko. Može li se cestom?
- Može, može, ali se morate vratiti sve do Žamarije. Pored one gostionice što ste je prošli.
- Dobro. Hvala vam. Živjeli.
- Živjeli i vi gospodine.
Sopotski slap

Do Starog Grada Žumberačkog se u stvari ne može asfaltiranom cestom, nego se treba odvojiti na poljske puteve i to na mjestima koja nisu jasno označena. Tražeći pravo skretanje odlazimo skoro do Sopota. Ovu pogrešku smo iskoristili da vidimo sopotski slap (gore). Vode je mnogo, a uspon pored slapa je strm i klizav.

Konačno nalazimo pravo skretanje. Moglo bi se možda i autom, ali poslije shvaćamo da to ne bi bila dobra ideja. Dobro je što smo ga na vrijeme ostavili. Spuštajući se udišemo mirise bazge, medenog cvijeća, penjemo se na proplanke da vidimo otvara li se pogled (ispod).

Livada, iznad sela

Seoski put je zarastao. Ovdje rijetko tko prolazi. Stariji, zapušten muškarac čuva dvije krave. Krave izgledaju nepovjerljivo i pomalo zastrašujuće, a njihov čuvar odgovara na pozdrav mrmljajući sebi u bradu. Selo je lijepo (ispod), ali kuće su posve propale. Ona dva stanovnika koja ovdje žive, žive u teškim uvjetima. Prozorima su otpala krila i vise na jednoj šarci. Starac razgovara sam sa sobom na drvenom balkonu.

U selu

Ubrzo shvaćamo da se ovuda uopće ne može do ruševine koju vidimo na brdu ispod nas. Moramo se vratiti natrag, spustiti pored Kupčine, pa polako, iz nizine popeti se na drugo brdo.

Put se spušta do sela koje nas podsjeća na Shire. Hobbiton. Bagginsi su malo uz brdo (ispod). Potok ovdje daje život, ali mogu samo maglovito zamisliti kako je po zimi. Brrrrr.

U selu 2

Stari Grad Žumberački (ispod) se rekonstruira. Pored ruševine nalazi se sklepana drvena kolibica na kojoj piše "arheološka postaja". S poljskim WC-om obraslim mahovinom.

Stari grad 1

Na obavijesnim pločama ispod ostataka između ostalog piše:

Duboko u Žumberačkom gorju, na vrho brijega zvanog Gradina, prije otprilike 700 godina, srednjovjekovni su graditelji započeli zidati grad utvrđen bedemima. Otprilike u isto vrijeme, na dvadesetak kilometara udaljenom Tuščaku, u istočnom dijelu Žumberka, podizani su zidovi još jedne utvrde. Oba su graditeljska poduhvata uzrokovana vojno-strateškim razlozima - granicu između Njemačkoga carstva i Hrvatsko-ugarskoga kraljevstva, koja je prolazila vrhovima Žumberačke gore, trebalo je utvrditi i obraniti.

Vjerojatno je da su izgradnju utvrde na Gradini naložili koruški vojvode Spanheimi, koji su sredinom 12. stoljeća Hrvatima oduzeli dio područja uz granicu. Kada je 1265. godine grad prvi put spomenut u povijesnim izvorima, njegov je vlasnik bio Engelbert Žumberački - začetnik žumberačke loze plemića podrijetlom iz jednog od uporišta obitelji Spanheim, grada Kostanjevice u Sloveniji. Žumberački nisu trajno uživali u posjedu kojem je pripadao Stari grad - vlasništvo nad utvrdom uz njih su, tijekom nemirnih stoljeća, stjecale i gubile razne plemićke obitelji - koruški vojvode, hrvatski knezovi Babonići i austrijski nadvojvode.
Stari grad 2
Srednjovjekovno je ime grada bilo Sicherberg. Njegove su obrambene zidove nadvisivale branič-kula, najistaknutiji objekt u gradu i ulazna kula smještena uz gradska vrata. Život u Sicherbergu nije bio miran i tih; pronađene strelice za luk i samostrel, dijelovi vojničkog oklopa, oprema za konja i kugle za topove i katapulte tek su malobrojni očuvani tragovi bitaka vođenih za obranu grada. Molitvama za pomoć, vojna posada i stanovnici grada i okolice obraćali su se Bogu u crkvi smještenoj izvan utvrde, zapadno od gradskih zidova. Župa svetoga križa Žumberak, kojoj je crkva pripadala, prvi je put u povijesnim izvorima spomenuta 1296. godine.

Polovinom 16. stoljeća, posljednji je vlasnih Sicherberga na svoj opustjeli posjed pozvao uskoke. Prihvaćanjem vojne obveze, doseljenici su trebali spriječiti učestale turske prodore. U kanjonu Kupčine, nekoliko kilometara južnije, započela je izgradnja Novoga grada Žumberka, budućeg sjedišta žumberačkog kapetana - zapovjednika ovog dijela Vojne krajine. Otprilike 350 godina nakon nastanka, utvrda Stari grad Žumberak je napuštena.
Sveti Ćiril i Metod

Ovdje ima više imena mjesta nego što ima stanovnika: Novi grad Žumberak, Žumberak, Stari Grad Žumberački, ... Vraćamo se nazad. Iznad sela i Kupčine je groblje, a pored njega kapela Svetog Ćirila i Metoda (iznad). Iznad ulaznih vrata groblja pored kapelice je komad lima s natpisom: Čovječe, sjeti se što si.

<< Oko Bizeljskog Sv. Ema i Sv. Urban >>

Zadnji put osvježeno 2. lipnja 2013. godine