Neuobličeno, 19. veljače 2010. godine, materijal iz 2005.

Cijela serija neobičnih slika nastala je jer kod koji sam programirao da si objasnim neke stvari vezane uz napuhivanje balona u preformirane strukture (poliedre) nije radio. Ali nije da on nije radio na "uobičajen" način, da se zaglavljivao, prepunjavao memoriju, uzrokovao kolaps operativnog sustava i slično. Ne. On se sasvim lijepo ponašao i davao van rezultate. Koji su bili bizarni i, naravno, netočni. Ali svejedno, bilo je u njima neke specijalne ljepote. Sad mi je žao što nisam sačuvao tu verziju koda koja nije valjala, tko zna što se još moglo iščupati ... Slika iznad je meni jedna od najljepših. Nastala je kad sam već počeo kužiti što u kodu ne valja (definicija unutra/van smjera za površinu). Prikazuje strukture koje mene podsjećaju na kestene, pa sam je i nazvao "Maruni lete".

A onda jedna odvaljena slika, oblik kojemu je teško odrediti topologiju. Nekoliko neobičnih samopresijecanja površine. Podsjeća me na neki svemirski brod. Zato sliku nazivam "Invazija".

Bilo je tu i uobičajenih oblika koji se se počeli pojavljivati kad je kod počeo raditi ali nestabilno. Neobične sfere su bila tipična rješenja (iznad). Zato bih sliku iznad mogao nazvati "Sfere u potrazi za oblinama".

Naravno, i uobičajeno "ćoškasta" tijela kakva su poliedri mogu pokazivati određene naznake obline. Na taj način postaju "jastučasta" i doživljavamo ih mekanim. Zato gornju sliku nazivam "Tetraedarski jastuci".

A ovo gore je jedan poznati poliedar, ikozaedar s dodatnom triangulacijom stranica, pušten da se "relaksira" zbog elastičnih sila. Sliku nazivam "Ikozadeltaedri sa zakovicama".

<< Totem

Bezkofeinska Majka Voda >>

Zadnji put osvježeno: 19. veljače 2010. godine.