Mihinom stazom do Okićgrada (21. srpnja 2013. godine)
Okić iz daljine izgleda kao mjesto na koje se nikad nećete popeti (iznad). Podsjetilo me je to malo na znanost. Kad tek započnemo
s nekim znanstvenim radom, vidimo samo Okić u daljini. Izgleda kao da nikad tamo nećemo stići. A onda, nakon višemjesečnog probijanja
kroz šikare i zarasle livade, vrh nam se učini bližim. Kad se konačno gore popnemo i pogledamo put kojim smo prošli, sva se ta
lutanja čine tako daleko. I slatko.
Premda vrh koji smo osvojili možda i nije Mt. Everest (a ni penjač vjerojatno
nije >> Max Perutz) nego neko brdašce, svejedno nam je drag.
To je naš posao i naš trud. Naš članak.
Do Okića se može doći Mihinom stazom. Ona počinje iz Sv. Martina pod Okićem (iznad). Do Sv. Martina dolazi se vožnjom prema Samoboru, a onda
prema selu Galgovo.
Staza započinje nakon mostića poslije križanja kod škole (ispod crkve). Početak staze teško je opaziti jer se
treba s ceste popeti na brdašce, ali nakon toga staza postaje uočljiva. Prolazi pored vinograda, kleti, kroz šumice i zaraslim putevima
kojima je nekad davno prošao pokoji traktor.
Nakon lijepe šetnje Mihina staza prolazi kroz selo Klake. I Sv. Martin i Klake su sela s dva lica. Jednim odlazećim i jednim dolazećim.
Odlaze stare drvene kuće i bake koje se oslanjaju na klupice s kotačićima dok idu prema crkvi (ispod). Dolaze vikendaši, od kojih
neki kupuju ogromne površine zemlje i ograđuju ih kamenim ogradama koje vrijede barem kao dvije pristojne, umjerene kuće. Poneki
od njih kupe staru kuću pa je obnove i ušminkaju. U neke se obnovljene kuće može i ući za desetak kuna (etno kuća; iznad).
Iz Klaka Okić izgleda malo bliže (ispod), a u stvari je mnogo bliže. Cilj nam se često pred samim krajem udalji, njegov zadnji jeftini trik je kakva izmaglica ili oblak, sjena zbog koje i dalje izgleda nedostižno. Uporni i predani znaju da nije tako.
Staza "završava" kod planinarskog doma pod Okićem ispod kojeg je lijepa livada ( >> kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj veličini).
Pravi cilj je, naravno, na samom vrhu Okića - Okićgrad (ispod).
Okićgrad je ruševan i neoznačen, ali kamenje je na mjestima moćno (ispod) i s njega se pruža lijep pogled na okolicu.
Vidi se crkvica pokraj koje smo prošli (ispod). Kako je samo izgledao daleko ...
Od Sv. Martina do Okićgrada trebat će vam oko sat i pol hoda umjerenim tempom.
| << Oko Rogateca | Preko leđa Lošinja |
Zadnji put osvježeno 21. srpnja 2013. godine