Ljubljana sredinom svibnja 2013 (19. svibnja 2013. godine, materijal iz 13-18.5.2013.)

Goga kaže da je Ljubljana postala "moj drugi grad".

Sjećam se kad sam se prvi put izgubio u Ljubljani i u nekoj zabiti nakon lutanja po svim mogućim stranama svijeta zaustavio auto i upitao nekog dobroćudno-izgledajućeg tipa gdje je Institut Jožef Stefan. Tip je dao sve od sebe da mi objasni, a kad je vidio da je moj izraz lica i dalje skeptičan, rekao mi je na hrvatskom, što je bolje mogao "Ništa ne brinite. Vi ćete sigurno POBIJEDITI.". Bio je to dobar znak i stvarno sam pobijedio samo sedam minuta nakon toga.

Zapravo ja ne poznajem Ljubljanu. Poznajem samo ona mjesta gdje su me moji prijatelji Slovenci odveli. Ali s vremenom je broj tih mjesta prilično porastao pa mogu reći da barem odlično poznajem uži centar Ljubljane i nešto malo oko toga. Ovaj post je i onako o onome što tipičan turist obično vidi u Ljubljani, na primjer pogled prema utvrdi (gradu) iznad jednog od mostića preko Ljubljanice (iznad).

Ujutro, izlazeći iz hotela prolazim Miklošičevom ulicom spuštajući se do Tromostovja. Jedan od zaštitnih znakova Ljubljane je krasna Art Nouveau fasada zgrade u Miklošičevoj (banka?; iznad), a krasna su i skulpturama ukrašena pročelja susjednih zgrada (ispod). Sunce će uskoro obasjati ulicu, moja strana je još u sjeni. Prilazeći Prešernovom spomeniku počinjem osjećati toplinu.

Još je rano. Imam više od sata prije početka predavanja pa šećem i gledam. Ispred i iznad sebe (fotografija ispod). Na klupici ispred crkve zapušteni muškarac mojih godina pije pivo i gleda u neku daljinu koja uopće nije u ovom svijetu. Čujem hrvatski, odn. točnije bosanski jezik radnika koji raspravljaju o radovima koji se već punom parom odvijaju. Ovih dana je tu bio svirač >> teremina, ali jutros mu je prerano.

OK. Moram priznati da malo varam. Nekoliko jutara je zaista započelo tako, ali fotografije kojima ovu priču ilustriram nastale su u različitim dijelovima dana, što su dobri poznavatelji svjetlosti već sigurno uočili.

Stari je dio grada s druge strane Ljubljanice malo drukčiji, zatvoreniji i mirniji. Prolazim do njega ispod ukrasa od cipela i tenisica (ispod).

Mestni je trg malo proširena ulica, ali svejedno dobro rezonira. Fotografija ispod prikazuje pogled na crkvu Svetog Nikolaja s pozicije fontane na Mestnom trgu.

Crkvu Sv. Nikolaja (ljubljansku "katedralu") svakako treba vidjeti (ispod). To je moja osobna preporuka, a posebno dobro treba razgledati sporedna vrata te crkve.

Što sam ja u njima vidio neću vam reći, niti ću vam prikazati cijelu fotografiju tog uznemirujućeg i iznenađujućeg reljefa, nego ću samo prikazati neke detalje vrata (ispod). Autor ovog djela je Mirsad Begić, slovenski kipar bosanskog porijekla (rodom iz Glamoča).

Uostalom, neka to bude jedna od "tajni" Ljubljane na koje sam vam ja ukazao i preporučio (ispod).

Sat je prebrzo prošao i vrijeme je da se uputim prema Cankarjevom domu gdje se održava konferencija. S Kongresnog trga se osvrćem prema gradu (ispod).

U četvrtak je po Ljubljani pala kiša, ali je Kongresni trg ipak sjajio ukrašen božurima (ispod; žuta je zgrada ljubljanska filharmonija).

Blizu slovenskog parlamenta netko je "ukrasio" zid (ispod). Ima po Ljubljani zanimljivih grafita. Pored jednog od njih sam skoro mogao sebe čuti kako vrištim "Nihče nas ne predstavlja!".

A evo i Cankarjevog doma (ispod). Jedna me je Pakistanka, sudionica konferencije, upitala kako se zapravo izgovara Cankarjev dom jer je nitko nije razumio kad je upitala gdje se nalazi. Nije ni čudo jer ga je ona izgovarala kao "Sankaržej dam".

U pauzi za ručak svi se sudionici konferencije spuštaju prema centru vrludajući unaokolo (ispod), svatko na svoj način.

Ja se pravim važan pred svojim studentom vodeći ga na mjesta koja mi je davno prije pokazao, naravno, Primož (ispod). Ručamo. Hrana je u Ljubljani rijetko razočaravajuća, barem na onim mjestima na kojima sam ja bio.

Kad dnevni program konferencije završi, ponekad odemo na piće ili večeru. Ugodno sam umoran i u stvari sretan. Ja sam u ovom svijetu ipak, zasad, dobro prošao, bez obzira na sve svinjarije koje mi u zadnje vrijeme pakiraju razni zlobnici i mafijaši. Pale se svjetla pod Tromostovjem (ispod).

A ako ostanemo duže, vraćam se po mraku. Gledam Prešerna (ispod). Po noći izgleda kao da će svaki čas početi recitirati:

Goga kaže da je Ljubljana postala "moj drugi grad".

<< Dvorac Lužnica

Oko Bizeljskog >>

Zadnji put osvježeno 19. svibnja 2013. godine