Karlo, 8. veljače 2022. godine
Karlu je bilo jedva pet godina kad je naglavačke pao s konjskih kola. Nitko nije mislio da će mu puknuti slabašni vratić, kao piletu, i uzalud su ga pokušavali pomaknuti i podignuti. Mali je samo posve bespomoćno i nepokretno jaukao. Nikada više nije pomaknuo ni ruku ni nogu, a ostatak svog kratkog života proveo je ležeći zagipsan u limenom koritu. Umro je od gripe iduće godine. Njegova majka se poslije toga stalno potajno molila bogu, iako je od boga i crkve poslije rata bila odustala. Nije se molila za njegovu dušu, nego zato što joj je laknulo kad je umro i to sebi više nikad nije mogla oprostiti.
| << Ljudi kojih nema | Susjed kojemu je dosadilo živjeti >> |
Zadnji put osvježeno: 8. veljače 2022. godine.