Kalendar 2021: travanj (26. listopada 2021. godine)

Donji Čemehovec, 3. 4. 2021.

Donji Čemehovec je neugledno naselje s hrvatske obale Sutle - s one strane je Stara vas Bizeljsko. Skrenuli smo skoro slučajno, nadajući se i ovaj put da bismo na jednom od skretanja na kojima nikad ne skrećemo mogli otkriti nešto pamtljivo i lijepo. U Donjem Čemehovcu nema mnogo toga lijepog, a i ljubičasto cvijeće (iznad), trećeg travnja, izraslo je kraj ruševne kuće i potoka u kojem je nabacano smeće. Cvijeće je i usprkos tome bilo lijepo.

Spomen-dom boraca NOR-a i omladine Jugoslavije u Kumrovcu, 3. 4. 2021.

Taj smo se dan, trećeg travnja, bili uputili prema Kumrovcu, a posebno prema Spomen-domu boraca NOR-a i omladine Jugoslavije gdje često idemo, zbog zraka i hrasta te pogleda i maznih mačaka koje se oko Doma vrzmaju (iznad; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji).

Kuželj, 5. 4. 2021.

Petog travnja otišli smo na Kupu, zastajali u Brodu na Kupi, a onda još i dalje, u Kužlju (iznad), gdje most ide preko potoka, a cesta uz njega i gdje se sva ta voda, valjda malo dalje, spoji s Kupom koja je stalno desno od nas.

Knjižnica i čitaonica u Kužlju, 5. 4. 2021.

Kraj kuželjskog mosta je i mala knjižnica i čitaonica, Raj Kuželj - malo drvenog krova nad policama s knjigama, dođeš i uzmeš ako hoćeš nešto pročitati (iznad; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji). Kraj potoka, malo iznad mosta i ispod crkve, možeš i sjesti na klupicu i pročitati što si uzeo, uz klokot vode i ciku djece koja šutaju loptu malo niže niz cestu. Mogao bi pročitati, recimo, Šenoinu Seljačku bunu ili jednu od narančastih knjiga na kojima piše Šekspir, Opasnosti interneta ili Čovjek i rad? Kršćanin i njegova vječna budućnost? Kako tko voli.

Gornji Ložac, 5. 4. 2021.

Još dalje uz Kupu je Gornji Ložac (iznad; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji). Tu se brdo lijepo uzdigne nad rijeku, a novi lijepi put vodi i dalje, u planinu, do Čabra. Odlučili smo se ovdje vratiti neki drugi put.

Koprivnica, Buđenje, rad Josipa Fluksija, 10. 4. 2021.

Desetog travnja u Koprivnici. U koprivničkom gradskom parku uvijek treba zastati kraj sjajnog kipa Buđenje Josipa Fluksija (iznad), pogotovo kad je okružen cvatom trešanja, kao što to svake godine bude oko desetog travnja.

Trešnjin cvat, 21. 4. 2021.

Japansku trešnju sam fotografirao i 21. travnja (iznad), a tog je dana bilo i tulipana (ispod).

Tulipan u Kraju Donjem, 21. 4. 2021.

Dvadesetdrugog travnja fotografirao sam zlatnu maru na cvatu aronije (ispod; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji).

Cvat aronije u Kraju Donjem, 22. 4. 2021.

Dvadesettrećeg travnja fotografirao sam i pokoji grozdasti cvat jorgovana (ispod), ali ih je ove godine bilo mnogo manje nego prošle. Mraz ih je uglavnom poubijao.

Cvat jorgovana u Kraju Donjem, 23. 4. 2021.

A dvadesetčetvrtog travnja ponovo smo pošli na Kupu i prvo zastali u Brod Moravicama (ispod).

Pred crkvom u Brod Moravicama, 24. 4. 2021.

Na spomen-ploči piše:

Pred crkvom u Brod Moravicama, 24. 4. 2021.

U Brodu na Kupi treba prošetati uz Kupu i Kupicu, odakle se lijepo vidi crkva (ispod)...

Crkva u Brodu na Kupi, 24. 4. 2021.

... a lijepo je i u središtu mjesta, iako pusto (ispod).

Brod na Kupi, 24. 4. 2021.

Pa smo i opet zastali u Kužlju (ispod), ovaj put kod traktora pod cvatom, odmah prije mosta.

Kuželj, 24. 4. 2021.

Ovaj se put nismo okrenuli kod Gornjeg Lošca, nego smo otišli dalje, do Čabra pa tek onda natrag. Negdje u središtu Čabra, u Ulici žrtava fašizma je lav (ispod)...

Čabar, 24. 4. 2021.

... a kad se popneš stepenicama do crkve, otvori se lijep pogled prema čabarskim krovovima (ispod). Jednom davno, ne znam više kad, spuštali smo se stazicom niz Čabranku i na njenom kraju, u hladu šume pojeli sendvič. To je jedan od trenutaka koji su se izgubili u toku vremena i ne postoje više kao precizna odrednica, nego samo kao posve nepouzdano sjećanje koje svaki put kad ga se prisjetimo izgleda malo drugačije.

Čabar, 24. 4. 2021.

Dvadesetpetog travnja krenuli smo opet prema Kumrovcu, ali taj smo dan nažalost potpuno pogriješili u odabiru odredišta, jer se u Kumrovcu održavao reli i sve je bilo puno ljudi i automobila koji su nas pratili cijelim putem.

Ti ljudi, uostalom, ne bi nikad otišli tamo zbog svjetlosti na brdu, kad je najbolje stati u plavi hlad hrasta i ispod njega pogledati kako se žute oranice i krošnje koje već pomalo posustaju. Ili zbog zrikavca u sumrak, kad ljetna toplina dovoljno popusti da se prisjetimo zašto uopće pjevamo i kad bismo mu se najradije pridružili samo da ga možemo naći, zato što se svaki put pritaji kad nas osjeti blizu. Ili zbog srne koja pretrčava cestu. Iako je vidiš izdaleka, nikad nemoj dodavati gas da proletiš prije nje, jer srna koja je započela letjeti više ne može stati zato što joj srce daje takt, zato što joj srce lupa kao bubanj, sve brže i brže, dok ne preleti tu gadnu i tvrdu stazu kojom si se uputio. Ne bi nikad došli zbog vjetra koji uvijek kao da nešto govori iako svaki put izgubimo onu drugu polovicu rečenice pa nam se učini da ni ona prva nema smisla, nakon čega je odmah zaboravimo. Treba tu doći mnogo puta da ne čuješ više šapat nego da osjetiš ljudsku ruku kako ti hladi znojno čelo.

Došli su ipak zbog metala i motora koji ruže i grebu, smrde i dime, pretječu i gaze, bolje ti je da ih se čuvaš. Došli su da vide koji je od njih najsmrdljiviji i najglasniji, koji je od njih najbrži i najskuplji. I kad su i došli, nisu usput vidjeli ni srnu, ni vjetar, ni zrikavca, ni hrast, ništa nisu vidjeli osim metala koji su poželjeli najjače što oni uopće mogu išta poželjeti i zbog kojeg bi ubili i srnu i poravnali brdo i posjekli hrast, zbog kojeg bi betonom podavili travu.

Takvi ljudi su opasni jer će zbog onoga što žele i zbog svega što ne vide uništiti sve ono vrijedno od čega živimo, sve dok nam na kraju ne ostanu samo smrdljivi dim i metal, jedan skuplji od drugog.

Zelenjak, 25. 4. 2021.

Kad smo vidjeli svu tu gungulu, odlučili smo samo malo prošetati Zelenjakom, uz Sutlu (iznad) pa smo se vratili kući. Iako je Zelenjak taj dan uistinu zaslužio svoje ime, ipak nam je bilo žao što se i opet nismo popeli na brdo nad Kumrovcem.

Zadnji put osvježeno 26. listopada 2021. godine