Kalendar 2021: listopad (2. siječnja 2022. godine)

Drugog listopada smo se popeli do Rancerja. Krenuli smo iz Prekrižja Plešivičkog i sjećam se kako smo hodali kroz zaraslu livadu, punu već suhih stabljika. Na povratku u Zagreb stali smo u Braslovju da vidimo dvije krave koje su pasle kraj ceste (iznad), a do nas su došla i dva psa. Pogotovo je bila lijepa bijelo-smeđa ženka koja je uživala ležeći potrbuške u travi i gledajući krave isplaženog jezika.

Trećeg listopada u Olimju. Popeli smo se pješke iznad Virštanja, kroz šumu, a ja sam putem fotografirao planinarske oznake puta na stablima, kako postaju eliptične kako drvo raste. Put nam je presjekla lisica, i to prilično nonšalantno, ne uznemirujući se previše zbog nas. Na brdu nad Virštanjem je puhao vjetar, kroz redove trsja. Kad smo se spustili, kraj livade na kojoj igraju golf fotografirao sam drvenog Isusa (iznad).

U listopadu su boje žarke, zelene, žute, narančaste i crvene. Kukuruzi crvene i smeđe odozdo, a vrhovi su im još zeleni i žuti (iznad).

Ruže su iznad kapije na ulazu u vrt s ljekovitim biljem pred samostanom (iznad).

Japanske anemone u Kraju Donjem bile su četvrtog listopada još u punoj snazi (iznad).

Četrnaestog listopada sam u Dobovi mijenjao gume. Dan je bio ružan i maglovit, ali sam svejedno prilično detaljno prošetao mjestom, od malog trgića i crkve (iznad) do hotela i željezničke stanice. Dobova je, uostalom, u bivšoj državi bila poznata uglavnom po željeznici. Na crvenim vlakovima na praznim peronima pisalo je da idu u Ljubljanu pa sam poželio i ja. Tko, uostalom, ne bi htio do Ljubljane?

Šesnaestog listopada u Kostanjevici na Krki. Svjetlost najbolje osjetimo kad ima i sjene. Tek sjena odaje karakter svjetlosti. Kakva je sjena? Duboka, tamna i topla, u smeđim, skoro crvenim tonovima? Ili je plitka i hladna od neba? Čamac na Krki kroz duboku sjenu krošanja u kostanjevičkom parku (iznad).

A na drvenom Isusu pred mostom sjene su duguljaste i plitke, na blijedom se drvetu vidi svaki list. U pozadini su vrbe na obali.

Pred kostanjevičkom školom crvene ribice plivaju u malom bazenu pokrivenom zelenim, žutim i narančastim listovima lopoča (iznad).

Poslije smo odšetali do Galerije (iznad) i opet je bio mir na kakav smo tamo već naviknuli.

Sedamnaestog listopada smo otišli da posjetimo svaki od vidikovaca Vinodola. Sve počne negdje ispod Hreljina, od vidikovca Mahavica, odakle se još vidi Krčki most (iznad)...

... i Tribaljsko jezero (iznad). Poslije Mahavice idu vidikovci Pridva, Slipica, Gradina, Sviba i Kuk. Oči Vinodola.

S Gradine se vide Povile (iznad). Ima ljudi koji desetljećima ljetuju dolje na obali i nikad nisu bili ovdje, da odozgo vide kako to izgleda.

Meni je najljepša Sviba (iznad). Treba tempirati obilazak tako da se ovdje dođe u zadnji sat danje svjetlosti, kad dan već malo zahladi i kad se prođe kroz ždrebad što umorna leži na livadama, sa sve četiri noge smotane pod trbuhom, i krave koje zavlače glavu kroz otvoren prozor automobila. Kamenje oko Svibe u sjeni bude plavo kao prešana pločica vodene boje, a trava sjaji žuto i narančasto tamo gdje sunce još izravno udara.

Dvadesetčetvrtog listopada u Novigradu na Dobri. S naše strane Dobre pratili smo stado goveda ispod kaštela (iznad), na drugoj obali. A onda smo krenuli natrag, prema mostu (ispod).

Dobru smo slijedili sve do Jarče Polja i zastajali gdje god je bilo boje (ispod).

I tako sve do mosta (ispod).

Dvadesetosmog listopada pod brdovečkim grobljem (ispod). Dva psa pomalo potrče ispred žene pa joj se opet vrate. Pa opet tako. Kukuruzi su sad već posve žuti.

Zaprešićki Novi dvori posve su prekriveni lišćem (ispod), iako je još dosta lišća ostalo na krošnjama.

Tridesetog listopada u Loviću Prekriškom. Hladno je u daljini, a toplo u blizini, gdje se žuti trava i listovi loze (ispod).

Tridesetprvog listopada otišli smo u Žumberak da svjedočimo svečanostima svjetlosti u njegovim šumskim dvoranama (ispod).

<< Kalendar 2021: rujan

Kalendar 2021: studeni >>

Zadnji put osvježeno 2. siječnja 2022. godine