Fragmenti otoka Lošinja (13. kolovoza 2013. godine, materijal iz 3-10.8.2013.)

Već nekoliko godina odbijam otići na Lošinj. Zato što sam izgubio oči i uši za njegovu ljepotu. Više me ne privlači njegova pripitomljena narav i ne oduševljavam se njegovom mekanom prirodom. No, ove godine sam ipak pristao...

Lošinj je pripitomljena životinja i prostor gdje to pripitomljavanje (barem za sad) izgleda uspjelo. Velika područja snažnog bora koji se ne boji vjetra ne liče ni na što što možete vidjeti na njegovom susjedu Cresu, a kamoli na Krku. Na Krku su borovi mali i jadni, stotinama puta ranjavani burom, i izgledaju kao da uopće nisu ista vrsta kao ovi Lošinjski. Lošinjski je bor (iznad) debela mačka koja ne lovi miševe i koja se posve otprirodila. Zato u stvari ne volim Lošinj.

Debele mačke su ono po čemu je Lošinj poznat, a najdeblje su na području Čikata i Sunčane uvale te u parku Pod javori iznad Velog Lošinja, a ima ih posvuda pa ih turisti najbolje upoznaju uz šetnicu od Malog do Velog Lošinja (iznad).

"Šetnica" vodi u stvari mnogo dalje, može se njome obići cijeli komad otoka i od Malog Lošinja, preko Velog, stići do kraja otoka, uvale Mrtvaške (s pogledom na >> Ilovik), a odatle drugom stranom, preko uvale Krivica, stići do Sunčane uvale i Čikata. To je jedna od stvari koja mi se na Lošinju dopada.

Naravno, cijelim ovim putem nećete imati uza se betoniranu široku stazu i debele mačketine, nego ćete na dijelovima moći osjetiti lošinjsku iskonsku prirodu, gdje se ni agave ne mogu oduprijeti kamenu i suncu (iznad) i gdje mirisno skromno bilje još brani prostor s kojeg ga hoće protjerati (ispod).

Na tom putu, ako ste dovoljno uporni, naći ćete i mjesta gdje biste se možda i mogli okupati bez prevelike gužve, premda na Lošinju to nikad nije sigurno. Na primjer, negdje između uvala Javorne i Kriške (fotografija iznad). More je ovdje vrlo čisto, kao i na većini mjesta na kojima sam se na Lošinju kupao.

Budete li imali sreće, možda u uvali Kriška ulovite kormorana gnjurca kako se odmara na kamenu ispod mola spremajući se za još jedan uron (iznad).

A ako ne budete imali sreće, onda ćete i u uvali Kriška, bez obzira na njenu udaljenost od naselja, hotela i kampova, biti na udaru turističke gužve, jer je ovo "robinzonsko" mjesto koje vlasnici izletničkih brodića obećavaju svojim gostima. Bob Marley s razglasa pjeva "Could you be loved" dok pridošlice, u pola sata koliko će ovdje biti robinzoni, skaču s krme (ispod).

Ove sam se godine na Lošinj uputio s namjerom da osvojim Osoršćicu, ali vrijeme to nije dopustilo. Prevruće. Osoršćicu sam sjetno gledao vraćajući se iz >> Ilovika po hrptu otoka (ispod) ...

... a stalno me je mamila u Nerezinama (ispod) ...

... i Svetom Jakovu; malo groblje s dva čempresa (ispod) ispod kojeg se može spustiti do uvale gdje je more mirno kao ulje.

U Osoru sam se pomirio s činjenicom da se ove godine na Osoršćicu neću popeti.

Osor je inače mjesto gdje se veličanstvena creska divljina odvaja od lošinjske pitomosti. Učinili su to ljudi, navodno još u antička vremena, prokapajući kanal koji je razdvojio dva temperamenta. Kao ožiljak nakon reza, ostao je u Osoru prostor gdje se more i kopno prožimaju u šavu (fotografija ispod).

Jedan je pravi grad na Lošinju i to nije Mali Lošinj, kojeg više u ovom postu neću ni spomenuti, nego Veli Lošinj. U ostalim mjestima nisam osjetio trg, ulicu, klupicu i tragove urbane logike.

Veli Lošinj se najčešće gleda od mora prema brdu (ispod), ali lijep je i kad ga se gleda spuštajući s brda. Umjesto crkve Svetog Antuna (Antona), najprepoznatljivije velološinjske građevine (ispod), ...

... tada ćete vidjeti crkvu Gospe od Anđela (ispod).

Prostor oko Svetog Antuna jedno je od najzanimljivijih otočnih utočišta svjetlosti. Ovdje treba doći ljeti oko 19:00 kad svjetlost žuti i crveni, a Sveti Antun zatitra na toj frekvenciji kao struna (ispod). Svi koji su bili u Velom Lošinju to znaju.

Svetog su Antuna lošinjski kapetani napunili darovima iz gradova mnogo prostranijih i moćnijih od Velog Lošinja. Ja sam opazio krasan kip Majke Božje (kip Blažene Djevice Marije od svete krunice autora Giovannija Bonazze? Obavijesna ploča u crkvi kazuje da je autor "Salviati iz Michelangelove škole".). Iza kipa se nalazi slika koja prikazuje krštenje Isusovo (Marinetti?).

Napričah svašta o Lošinju, a skoro ništa o njegovim najpopularnijim plažama. Pa eto, da post bude "potpun", za kraj ovog posta donosim fotografiju s Čikata (!). Čak i u silnoj čikatskoj gužvi galeb je našao svoje mjesto: tu se nitko neće spustiti jer nema lijepog ulaza i hlada (ispod).

Odlazeći s Lošinja, pogledasmo ga još jednom s vjetrovitih creskih Ustrina. Osoršćica na koju se nisam popeo (ispod).

<< Ilovik: otok otoka

Dolovo, Krk >>

Zadnji put osvježeno 13. kolovoza 2013. godine