Ekspedicija (16. studenog 2012. godine)
Prošlo je više od 10 godina otkako sam intenzivno stvarao digitalnu glazbu. Tog sjedenja ispred
uvijek preslabog računala se često prisjetim s radošću. Velike mekane slušalice na glavi, subwoofer,
klavijatura, pljuge, crno vino i mnogo, mnogo oduševljenja harmonijom i akustičnom bojom i teksturom.
Bilo je to prije nego što sam se zainteresirao za baroknu glazbu, ali sad mi se čini da se
određeni "barokni" interes može pročitati u kompozicijama koje sam tada stvarao.
Od svega što sam tad napravio, možda je najpostojanija kompozicija "Expedition" koja mi i danas
zvuči pristojno.
Ekspedicija je "minimalni" komad za koji je potrebno nešto strpljenja, ne djeluje na površinske glazbene "receptore"
nego traži malo pažnje i razumijevanja. Kad ga slušam, ja uvijek vidim ekspediciju hrabrih polarnih
istraživača koji se probijaju prema planinama u daljini prekrivenim debelim stoljetnim snijegom (kliknite
na strelicu u gornjem prozoru da započnete reprodukciju s Youtubea).
S tom slikom u glavi sam i načinio vizualizaciju za "spot".
Video prikazuje planine u daljini gledane očima polarnog istraživača koji se umorno klati s jedne
na drugu stranu kako korača. Vjetar huče, hladnoća grize, a on iz svog smrznutog mozga čuje uspavljujuću
glazbu koja ga priprema za vječni san u dubokom snijegu i ledu. Moglo bi se reći da je "Ekspedicija"
glazbeni san umirućeg polarnog istraživača. Zadnja uspavanka. Huh, kad to tako kažem zvuči morbidno,
ali svejedno mislim da je glazba lijepa.
Ovu je glazbu najbolje slušati u dobrim slušalicama.
Uostalom, provjerite sami.
| << Prva aproksimacija poezije | Haiku o samoći >> |
Zadnji put osvježeno 16. studenog 2012. godine