Dvije skice i pjesma, 09. prosinca 2011. godine
Dvije strašne skice koje plaše moju dvogodišnju nećakinju. Mala djeca mogu prepoznati dramatiku, izraze lica, neprijateljski položaj glave i tijela. To nam je valjda bilo važno kroz evoluciju.
A ispod je jedna manje strašna skica. Proporcije nisu ispravne, ali svatko tko me zna prepoznat će me na ovoj skici.
U prošlom sam postu spomenuo svoje kratke poetske forme pa u videu ispod kombiniram jednu skicu s kratkom pjesmom. Klaun. Sa razmazanim ustima.
Ljubeći me nevješto
Razmazala mi je rubove usana.
Večeras lutam gradom
kao klaun:
Velikih usta i uplakan.
Razmazala mi je rubove usana.
Večeras lutam gradom
kao klaun:
Velikih usta i uplakan.
| << Vozim se tebi | Biofizička radionica >> |
Zadnji put osvježeno: 09. prosinca 2011. godine.