Dunja, 19. prosinca 2015. godine

Vodene boje. 18 cm x 14 cm.

Dunja (iznad; >> kliknite na sliku da je prikažete u cijelosti) je naslikana sredinom listopada ove godine. Listići su se bili već posve skvrčili i posmeđili, postali su samo mala krhka grudica tvari koja se na malo jači dodir pretvarala u prah.

Dunje jedem isključvo u kompotima. Kompot od dunje. Iz djetinjstva se sjećam slatka od dunja s orasima, premda ga već dugo nisam okusio. Samo iz priča mog tate znam za kitnkez ili "sir od dunja" (njemački Quittenkäse, kod nas je nešto slično poznato i pod imenom kotonjada). U španjolskom govornom području ova je slastica poznata i kao >> dulce de membrillo, a u francuskom kao >> pâte de coing. Englezi je zovu >> quince cheese (sir od dunja), a nešto slično pravi se i u Mađarskoj pa čak i u Pakistanu. Sir od dunja dobiva se dugim kuhanjem dunja i šećera dok smjesa ne poprimi želatinoznu konzistenciju. Internetski izvori kažu da Sefardi slasticu smatraju svojom tradicijom, a moguće je da nešto slično potječe još iz doba Rimljana, iz 4. stoljeća.

Dunje ipak najviše volimo zbog mirisa. Kad su prave. Taj miris označava završetak jeseni i najavu zime.

Ilustracija dunje na slici iznad potječe iz knjige >> Medizinal Pflanzen Franza Eugena Köhlera iz 1887. godine. 300 ilustracija za knjigu izradili su Walther Müller, C.F. Schmidt i K. Gunther, a ovu iznad načinio je Müller. Veliki broj odličnih ilustracija iz te knjige možete naći na stranici >> Wikimedie Commons.

<< Istina Kleinove boce

Sretna Nova 2016. >>

Zadnji put osvježeno: 19. prosinca 2015. godine.