Delfinija, 17. lipnja 2017. godine

Delfiniju kod nas zovu i kokotić. Posebna je po velikom broju cvjetova koji se raspoređuju cilindrično oko stabljike postižući tako veliku dužinu / visinu cvata. Kod alpskih vrsta ona doseže jedva desetak centimetara, ali neke livadske vrste i hibridi mogu dostići visinu od čak 2 metra. Stoga im je u uzgoju potrebna vertikalna podrška tj. vezivanje. Delfinije privlače leptire i otrovne su. Jedna vrsta je čest uzrok trovanja i ugibanja krava na ispašama u zapadnim dijelovima SAD-a.

Ovu iznad naslikao sam 2. lipnja ove godine kad su se neke stabljike posve rascvjetale, dok su na nekima bili samo sitni pupoljci. >> Kliknite na sliku ukoliko je ne vidite dobro i u cijelosti.

Ilustracija ispod objavljena je u Flore des Serres et des Jardins, publikaciji o kojoj sam pisao u postu o >> brugmansiji.

NADOPUNA: (30.8.2019.) Kokotić sam skicirao i prekjučer, 28. kolovoza (ispod). Ovo mu je već drugi ovogodišnji cvat, znatno rjeđi i slabiji od prvog, lipanjskog. Zanimljivo je da su boje u obje moje slike kokotića, onoj iz lipnja 2017. godine i ovoj od prekjučer, prilično slične. Obje boje su nešto manje plave nego što su trebali biti.

NADOPUNA: (10.6.2020.) I ove godine lipanjske delfinije - naslikane su prekjučer (ispod).

Zanimljivo je kako u cilindričnom cvatu kokotića donji cvjetovi već daju plodove - svežnjiće od tri sitne mahunice na mjestima nekadašnjih cvjetova. Srednji dio stupa cvata je u punoj snazi - sve su latice na svom mjestu i cvjetove posjećuju bumbari, a vrh cvata, sitni blijedo-plavkasti pupoljci se još nisu ni otvorili.

<< Prorok

Orhideja >>

Zadnji put osvježeno: 10. lipnja 2020. godine.