Data Recovery u Babilonskoj knjižnici (9. veljače 2017. godine, materijal iz 1.2.2017.)

Svemir je, naravno, i informacija. Zato što je nešto, a samo postojanje je nezamislivo bez informacije. Možemo tako u vezi s informacijom o i u svemiru razgovarati o skupu prirodnih konstanti, jakosti fundamentalnih međudjelovanja, broju stabilnih atoma ili o „fotografiji“ svemira na kojoj se vide točkice – matrica jedinica i nula skinuta s CMOS čipa digitalnog fotoaparata. Sve su to informacije o svemiru pa čak su i ova slova informacija o tom svemiru i posljedica tog svemirskog nečega koje ih je omogućilo i koje ih uključuje. To da je svemir informacija nikoga ne čudi, ono što nas kopka je značenje te informacije.

Koje je značenje toga?

Pitanje „Zašto postoji nešto umjesto ničeg?“ zapravo nije pitanje o razlogu postojanja nego o njegovom značenju, o značenju informacije o bivanju. Informacije su, naime, namijenjene interpreteru – čitatelju, stroju za rezanje lima, ribosomu, detektoru infracrvenog zračenja na vratima garaže, brodu koji će spasiti utopljenike koji odašilju SOS signal...

Vikati SOS, a da nema nikoga da nas spasi je, naravno, tužno, a možda i smrtonosno. Besmisleno je odašiljati informaciju za koju ne postoji primatelj koji je može interpretirati. Ta informacija nema značenja osim za onoga koji je odašilje. Kad svemir već postoji, koje je njegovo značenje i postoji li odašiljatelj tog značenja?

„Zašto postoji nešto umjesto ničeg?“ nije pitanje primatelja informacije nego je dio same informacije o postojanju. U tom smislu, pitanje je najvjerojatnije temeljni i nerazrješivi paradoks, premda je, naravno, idući, subverzivnji nivo tog lažnog odgovora činjenica da je i paradoks dio informacije o bivanju pa ni on ne može biti čak ni privremeni „odgovor“.

Martinisov rad „Pitanje br. 1“ meni govori upravo o tome. U njemu se pitanje „Why there is something instead of nothing?“ pjeva, a zvukom se na titranje pobuđuje kvadratna ploča posuta prahom koji zauzima oblike koji prate rezonantne modove ploče. Pitanje nema nikakvog smisla, jer u njemu postoji samo something (nešto) što se potvrđuje i zvukom i oblikom i informacijom o zvuku i obliku. Pitanje je temeljito bezsadržajno pa čak i cinično lažno jer u njemu ne postoji čak ni „prava“ informacija o prahu na ploči nego se u Martinisovom radu metainformacija projicira na podlogu – to je informacija o informaciji o informaciji o informaciji ...

Zapravo, bilo kakva reprezentacija tog pitanja bila bi podjednako lažna.

Svemirska informacija u tom smislu nema konteksta u kojem je se može iščitati „ispravno“ ili „pogrešno“ – svaki je odgovor dio onoga nešto pa ni nije odgovor ni na kakvo pitanje.

Koje je značenje toga?

Kontekst ipak postoji unutar svemirske informacije i po tome, naravno, ni na koji način ne određuje svemirsku informaciju nego samo one koje odašiljemo jedni drugima, kad se „obraćamo jedni drugima kao čovjek čovjeku“ kako bi rekao Martinis.

Dalibor Martinis, Sretan Božić 1954.

Napisati SOS parkiranim biciklima, na pustim obalama rijeka, zaboravljenim dijelovima grada, mjestima gdje se okupljaju narkomani, a da nitko ne zna da se u rasporedu bicikala krije binarni ili Morseov kod je na neki način tužno – postoji netko kome valjda treba pomoć, jer ju je zatražio, ali taj poziv na tim tmurnim mjestima nitko ne može iščitati.

No, u istom trenutku shvaćamo da Martinisov rad upoznajemo u muzeju, dokumentiran fotografijama na zidu i posuđenim biciklima, shvaćamo da se radi o informaciji o informaciji pa nam se ono SOS odjednom ne čini više melankolično i tužno nego prevarantski. Kad je (meta)informacija dekodirana, dekodirana je u kontekstu umjetnosti, muzeja i izložbe, a sva ona emocionalna patina se odjednom čini posve lažnom. Dekodiranje proizvodi značenje, vrijednost, estetiku i etiku.

Koje je značenje toga?

Nema suštinske razlike između metainformacije i informacije – obje su informacije, no postoji donekle razlika u njihovom dekodiranju, premda se i ona ima tendenciju rasplinuti. Kad u muzeju vidimo izložak koji je materijalizacija metainformacije, odn. zapisa o izradi ranijeg Martinisovog djela, skloni smo ga promatrati kao informaciju, a sva ona priča o meta-naravi izloška zapravo ga još više učvršćuje u poziciji „stvarnog“ izloška – prave informacije. Informacija o informaciji je informacija jednake razine kao i informacija o kojoj informira.

Koje je značenje toga?

Povijest i stvarnost se tako svakodnevno lažiraju - rekonstrukcijama, preradama i materijalizacijama informacija o prošlom vremenu. Do nas dolaze glasovi koji govore riječi koje razumijemo, a zapravo ih ne razumijemo, premda smo podatke uskrsnuli.

Dalibor Martinis iz 2010. godine govori Daliboru Martinisu iz 1978. godine:

Čak i kad su besprijekorno sačuvani, podaci i sjećanja se tope, premda valjda ne bi smjeli, jer, kako reče Orwell, "Tko upravlja prošlošću upravlja budućnošću. Tko upravlja sadašnjošću upravlja prošlošću.". Značenje prošlosti se neizbježno gubi, a rekonstruira se po volji. Dalibor Martinis stoji na postolju spomenika Josipu Brozu Titu u Kumrovcu raznesenog eksplozivom 2004. godine. Defragmentacija povijesti. Tko upravlja sadašnjošću, upravlja prošlošću.

U SAD-u 40 % ispitanika ne vjeruje da su se ljudi razvili od jednostavnijih organizama. Još 20 % nije sigurno. 30 % Amerikanaca, 25-50 % Britanaca i tridesetak posto Rusa ne vjeruje u slijetanje čovjeka na Mjesec.

Koje je značenje toga?

U Borgesovoj „Babilonskoj knjižnici“, zapravo svemiru, zapisane su sve informacije.

Babilonska knjižnica sadrži i Martinisove radove, prave tramvajske karte, bušene glazbene kartice i zvjezdane mape, kao i one koje je Martinis krivotvorio, sadrži knjigu o Martinisovim izlošcima i knjigu Martinisovih izložaka o Martinisovim izlošcima, koja je, naravno, u potpunosti uključena u knjigu o Martinisovm izlošcima.

Student kojeg sam poznavao bio je uvjeren da će istraživanjem DNA koda u njemu naći poruku stvoritelja. What hath God wrought. Craig Venter i suradnici zapisali su 2010. godine u sintetizirani genom bakterije mycoplasma mycoides i svoja imena kao oznake porijekla i to kako bi razlikovali sintetski od pravog života.

Koje je značenje toga?

Alan Watts reče da je satori stanje u kojem shvaćamo da je značenje svemira svemir sam. Jučer sam razmišljao o tome i zaključio da bi moglo biti da će mi jednom, ako ikad postignem satori, ta izjava eksplozivno rezonirati: Značenje svemira je svemir sam. Nemam pojma što o tome Martinis misli, ali mi se čini da ima nekakve veze s onim što je izložio. Barem bi moglo imati veze u Babilonskoj knjižnici u kojoj postoji informacija koja povezuje naizgled posve nespojive teritorije, a evo sam upravo i ja dodao svoj komadić.

Koje je značenje toga?

- Iz "Problema promatrača", A. Šiber (2008).

Martinisovo propitivanje informacije i konteksta je, naravno, neselektivno bombardiranje i na kraju se svakako trebamo upitati koje je značenje informacije koju nam Martinis nudi kao umjetnik i u kojem je kontekstu to što on radi uopće umjetnost, što god to bilo? Ne znam. Dekodirajte informaciju sami i odlučite za sebe, ja sam svoje dao.

Problemska (!) izložba radova Dalibora Martinisa Data Recovery u MSU Zagreb otvorena je do 12. veljače 2017. godine.

Zadnji put osvježeno 9. veljače 2017. godine