Cijanoza, 1. rujna 2014. godine

Evo, u općoj populaciji slabo korištenih riječi kojih sam se naslušao prošli mjesec:

- cijanoza: (patologija) Plava diskoloracija kože zbog cirkulacije krvi siromašne kisikom.

- cijanotičan: (patologija) Pogođen cijanozom.

(prema engleskom cyanosis i cyanotic kako je definirano u >> Wiktionary)

Obje riječi imaju u korijenu oznaku (plave) boje (grč. kyanos) za koju u hrvatskom nemamo pravo ime: cyan. Wiktionary kaže:

- cyan: Boja između plave i zelene u vidljivom spektru; boja komplementarna crvenoj; boja koja se dobiva oduzimanjem crvene iz bijelog spektra.

Ako pokušamo ovo "oduzimanje" najprimitivnije zapisati u RGB shemi, onda bi bijela boja bila bijela=RGB(1,1,1), a oduzimanje crvene dalo bi onda cyan=RGB(0,1,1), tj. boju koja ima iste udjele zelene i plave, a nema udjela crvene (na skali od 255 nivoa boje, ove jedinice iz RGB zapisa mogu se zamijeniti s 255 pa bi cyan bilo RGB(0,255,255) ili #00FFFF u HEX kodu). Ta je boja prikazana na slici ispod.

Uzorkujući internetske izvore moguće je otprilike dobiti dojam širine intervala boje koju engleski govornici nazivaju cyan - možda je dobro započeti s >> Wikipedijinim člankom o toj boji. Ponegdje se može naći prilično kruta definicija da se cyan bojom smatra dio vidljivog spektra od 490 nm do 520 nm valne duljine - treba naravno biti oprezan u povezivanju valnih duljina spektra i konkretnih boja jer je to iznimno kompliciran i ne-bijektivan funkcionalni odnos.

Razmišljajući o svim tim bojama stekao sam dojam da bih ja dio njih definitivno proglasio plavim nijansama, npr. ove prikazane ispod ...

... dok bih se u dijelu tog intervala dvoumio, ali bih ipak bio sklon da ga proglasim dijelom onoga što ja smatram zelenim (ispod):

Riječ cyan se kao oznaka za boju u engleskom jeziku koristi relativno kratko, navodno tek od 1879. godine i ne smatra se osnovnim terminom boje unutar engleskog. Što je točno osnovni termin boje je, naravno, opet zanimljivo pitanje - na primjer smatramo li svijetlo-plavo osnovnim terminom za boju unutar hrvatskog ili osnovnim terminom smatramo plavo, a svijetlo-plavo samo nijansom plave? Zanimljivo je u tom kontekstu da ruski jezik ima dva osnovna termina za plavu boju i to goluboj koje bi u hrvatskom pokrivalo interval svijetle plave i sinjij koje bi u hrvatskom pokrivalo interval tamnije plave. Cijela priča, koja je krenula od medicinskog termina :), postaje, dakle, lingvistički, antropološki i kognitivno zanimljiva:

1. Što je ono u fizičkoj (fizikalnoj) stvarnosti što u jeziku vodi do konkretnog koncepta i riječi za boju te koliko je interval koji se tom bojom smatra širok i zašto? Gdje su granice između različitih koncepata boje i zašto?

2. Postoje li razlike između govornika različitih jezika u poimanju i imenovanju boja i o čemu one ovise?

Naravno, nisam ja koji sam se ova pitanja prvi upitao, istraživači se njima bave već barem sedamdesetak godina. Postoji 'ortodoksna' teorija konstruktivizma (konstrukcija stvarnosti :) ) koja u osnovi kaže da naši umovi nameću strukturu osjetima. Srodna joj je teorija >> lingvističkog relativizma čiji zagovornici (tzv. Whorfianisti prema >> Benjaminu Lee Whorfu koji je odigrao važnu ulogu u utemeljenju teorije) tvrde da jezik koji govorimo utječe na način na koji mislimo i opažamo te da razlike u gramatici i rječniku, pa onda i imenima boja i intervalima boje koja ta imena pokrivaju, odražavaju razlike u poimanju. Donekle slična zamisao pojavljuje se i u >> Problemu promatrača, u razgovoru profesora i Jajoglavog:

Kao što postoje gorljivi zagovornici konstruktivizma ili whorfianizma (Sapir-Whorf hipoteze o lingvističkom relativizmu), postoje i zagovornici suprotne hipoteze koji kažu da svi manje-više jednako poimamo svijet i da se njegova fizička realnost jednako manifestira u umovima svih ljudi, bez obzira na različite jezike kojim govore i kulture iz kojih potječu. OK, sad vidite da se problemi polako udaljuju iz sfere tvrde znanosti i odlaze na teren na kojemu je teško dati neke vrlo krute argumente. No, postojali su eksperimentalni pokušaji da se percepcija boje s obzirom na jezik i kulturu na određeni način "kvantificira".

Tako je npr. u radu Debi Roberson i suradnika [1] opisan eksperiment gdje su ispitanicima iz različitih kultura i govornicima različitih jezika ponuđene obojene pločice iz tablice boja prikazane na slici ispod:

Još je ranije (1972. godine) sličan eksperiment provela >> Eleanor Rosch Heider, a ono što je posebno zanimljivo da su istraživači ponudili pločice boje pripadnicima "primitivnih" kultura čije su tehnologije one iz kamenog doba - Rosh je istraživala pripadnike >> plemena Dani iz zapadne Nove Gvineje, a Roberson i suradnici su istraživali govornike jezika berinmo, također s Papue Nove Gvineje (papuanskih jezika inače ima k'o u priči, kao što >> članak u Wikipediji samo skicira). Eksperiment je išao tako da se od, poželjno, što većeg broja, ispitanika tražilo da tablicu boja efektivno podijele na "skupove" boja, tj. nudile su im se obojene pločice iz tablice i od njih se tražilo da ih imenuju. Sve boje koje su dobile isto ime su kasnije označene kao skup, poligon na tablici boja (čije tehničko ime je Munsellov niz od 160 boja [2]).

Naravno, posebno je zanimljivo usporediti statističke analize odgovora engleskih govornika i govornika "primitivnih" kultura. Analiza odgovora engleskih govornika (konstruirano prema [1]) prikazana je na slici ispod:

Engleski govornici podijelili su Munsellov niz na 8 područja boje i to green (zelena), blue (plava), purple (ljubičasta), red (crvena), pink (ružičasta), orange (narančasta), yellow (žuta) i brown (smeđa). Ispitanike su upitali i koja je od svih boja koje su nazvali npr. zelenima najreprezntativnija za sve zelene, a tim su bojama, dakle prema mišljenju ispitanika najreprezentativnijim predstavnicima skupa, obojeni teritoriji boja na slici iznad - ovo je moja rekonstrukcija temeljena na istraživanju Munsellovih tablica i interpretaciji rezultata iz [2] i [4] koji su originalno prikazani u crno-bijeloj tehnici.

Ja bih kao hrvatski govornik napravio manje-više jednako kao Englezi, a i boje koje bih odabrao kao najreprezentativnije poklapale bi se s njihovim (statistički najčešćim) izborom. Čak bi mi se i granica između onoga što zovem plavim i onoga što zovem zelenim nalazila na otprilike istom mjestu - ovo je inače znatno tvrđe dokazano za govornike ruskog i engleskog [3] koji otprilike na istim mjestima / bojama razdvajaju plavo i zeleno. Ti argumenti govore o izvjesnoj univerzalnosti u poimanju boje, bez obzira na lingvistička i kulturološka uvjetovanja, no pogled na podjelu Munsellove tablice boja od govornika jezika berin(o)mo s Papue Nove Gvineje (ispod, konstruirano prema [1]) navodi nas da se zamislimo.

Za početak, govornici berinma vide manje kategorija boja, njih samo 5, ali još je zanimljivije da se u tablici vidi jasna podjela na svijetlo ("boja" koju zovu wap) i tamno ("boja" koju zovu kel) - svijetle boje se u Munsellovoj tablici nalaze na vrhu, a tamne na dnu, isto kao i wap i kel. Ovo bi moglo značiti da se u berinmu boje ne razlikuju međusobno kad su vrlo svijetle ili vrlo tamne te u tim uvjetima sve spadaju u istu kategoriju. Wor otprilike odgovara našoj žutoj i narančastoj zajedno te pokriva i manji dio teritorija naše (žuto-)zelene, što nije čudno i ukazuje na određenu univerzalnost. Mehi očito odgovara našoj crvenoj, ali pokriva i znatan dio ljubičaste i smeđe, što opet sugerira univerzalnost. Zanimljivo je da govornici berinma ne razlikuju zelenu i plavu te cijeli teritorij zelenog i plavog nazivaju imenom nol, a kao najreprezentativniju boju nol, zanimljivo, odabiru tamniju nijansu zelene, vrlo blizu granice s plavim (možda bi mogla proći kao tamni cyan).

Donekle slično su Munsellovu tablicu podijelili pripadnici >> naroda Himba, govornici jezika himba (dijalekt jezika >> herero) iz Namibije (ispod, konstruirano prema [4]).

Vapa vrlo dobro odgovara "boji" wap iz berinmo jezika (zanimljivo, i ime je slično!) i očigledno označava svijetlo, dok zoozu odlično odgovara "boji" kel iz berinma i označava tamne tonove. Dumbu je opet i žuto i narančasto, ali kod himba govornika sa vrlo značajnim komadom onoga što mi zovemo zelenim - najreprezentativniji dumbu je malo svjetliji i malo "zeleniji" od najreprezentativnijeg wora. Burou je opet plavo i zeleno, nešto više usmjereno prema plavom nego nol iz berinma, a tipičan predstavnik je sa same granice našeg plavog i zelenog, dakle definitivno varijanta cyan boje. Serandu otprilike odgovara mehi boji iz berinma, s tim da je najreprezentativniji serandu ljubičastiji od najreprezentativnijeg mehija.

Na kraju, što zaključiti iz ovih eksperimenata? Whorfianisti rezultate interpretiraju redovito u kontekstu ne-univerzalnosti kategorija boje. Ja bih ipak rezultate interpretirao drukčije. Postoje svakako elementi univerzalnosti u detekciji boje, a pogotovo u granicama između kategorija boja. Podjela plavog i zelenog jest problematična i ne postoji u berinmu i himbi, ali koncept crveno (+ ljubičasto) je očigledno očuvan i odgovara našem konceptu. Koncept žutog (+ narančasto) je također očuvan, s tim da himba govornici u ovu kategoriju dodaju i malo zelenog. Možda je najzanimljivije što se himba i berinmo govornici i "ne trude" razlikovati izrazito tamne ili izrazito svijetle boje te za ove dijelove Munsellove tablice boja (gore i dolje) imaju posebne koncepte, no ni to uopće nije čudno.

Treba naravno dodati i da poimanje i razumijevanje boja ovisi i o tome čime se bavite i susrećete li se s bojama svaki dan. Za jednog slikara (a ispitanici na kojima je temeljena statistika to nisu bili) ovi ogromni teritoriji boje, bilo u engleskom ili u berinmu su posve besmisleni. Slikaru je posve nekorisno sve te različite boje zvati istim imenom, stoga oni često koriste svoje "rječnike" boje u kojem se boje i uzorci zovu npr. "stari bakar", "tamni med preko debelog putra", "Paynovo-sivo-nebeska s bijelim rubovima", "smeđa, kao mušmula u rujnu" ili "vrlo plava zelena, možda mješavina viridian i kobaltno-plave".

Oni koji žele nastaviti ovu amatersku antropološko-lingvističko-kognitivno-fizikalnu pa i slikarsku potragu mogu početi istraživanjem >> publikacija Debi Roberson (whorfianistica), a onda treba potražiti i njene žestoke kritičare (ne-whorfianiste, univerzaliste).

LITERATURA:

[1] D. Roberson, I. Davies, J. Davidoff, Color categories are not universal: replications and new evidence from a stone-age culture, Journal of Experimental Psychology: General 129 (3), 369 (2000)

[2] E.R. Landa, M.D. Fairchild, Charting Color from the Eye of the Beholder, American Scientist 93, 436-443 (2005).

[3] I.R.L. Davies, G.G. Corbett, A cross-cultural study of colour grouping: Evidence for weak linguistic relativity, British Journal of Psychology 88, 493-517 (1997)

[4] D. Roberson, J. Davidoff, I.R.L. Davies, L.R. Shapiro, Color categories: Evidence for the cultural relativity hypothesis, Cognitive psychology 50 (4), 378-411 (2005)

Zadnji put osvježeno: 1. rujna 2014. godine.