Borovica, 27. rujna 2017. godine

Grančicu (oštroigličaste) borovice naslikao sam u subotu, 23. rujna na krčkoj stijeni. Vrijeme je za mnoge bilo već posve neprimjereno za dugotrajan boravak uz more, a kamoli kupanje, a ja sam ostao uz more skoro cijeli dan, a i okupao sam se. I slikao, naravno. Nadam se ne i zadnji put ove godine - listopad obećava :)

Bobice su bile većinom zeleno-žućkaste s prijelazima prema narančasto-smeđem, a tri-četiri bobice bile su tamno-ljubičasto-crvene. Listići (iglice) imaju također različite boje. Prema vrhu grančica su zeleno-žuti, skoro žuti, a bliže dnu su blijedi, sivo-plavo-zeleni. Moja slika to, nažalost, samo djelomično dočarava. Opravdavam se time da na stijeni uz more nisam imao paletu, nego sam boje i vrlo malo vode miješao na sivom glatkom kamenu.

Borovicu kod nas zovu i kleka, brinje, šmrika, smrič, no ova moja je najvjerojatnije crvena šmrika odn. oštroigličasta borovica, Juniperus oxycedrus L. Obična borovica, Juniperus communis, ima tamno-plave bobice i po tome ju je najlakše razlikovati od (crvene) šmrike (također crvena kleka, primorska kleka, šmrika). Našao sam je u niskom grmu, možda metar visine, ali velike površine, svega desetak metara od obale.

Na slici ispod prikazana je obična borovica, Juniperus communis, a ilustracija je preuzeta iz knjige Flore medicale Francois-Pierrea Chaumetona, J.L.M. Poireta i J.-B.-J.-A.-C. Tyrbas de Chambereta (1833) - >> kliknite na sliku da je prikažete u velikoj rezoluciji. Knjiga se bavi ljekovitim biljkama i njihovim mogućim primjenama u raznim bolestima. Chaumeton (1775 - 1819) je naime studirao medicinu i radio kao kirurg u vojnim bolnicama. Kasnije se posvetio ljekarništvu, opet u vojnoj bolnici Val-de-Grace u Parizu.

Mnogo je teksta i prelijepih ilustracija u Chaumetonovoj knjizi, a u tekstu o običnoj borovici (genevrier na francuskom), između ostalog piše (moj prijevod):

Ilustrator Flore medicale je Pierre Jean Francoise Turpin (1775 - 1840), slavni francuski ilustrator, ali i botaničar. Smatraju ga jednim od najvećih botaničkih ilustratora napoleonskog doba. Bio je uglavnom samouk slikar, a osnove botanike pokupio je od Pierre Antoine Poietaua (1766 - 1854), također i botaničara i odličnog ilustratora, s kojim je služio u francuskoj vojsci i to na Haitiju. Uz Napoleona vežemo ratove i osvajanja, ali i doba razuma, matematike, znanosti i krasne ilustracije. Nije samo Turpin u pitanju, odmah nam na pamet pada, naravno, Napoleonova egipatska ekspedicija i znanstvenici koje je sa sobom poveo, uključujući i matematičare Fourierea, Mongea, zoologa Saint-Hilairea, ... Padaju nam na pamet prekrasne ilustracije iz gigantskog Description de L'Egypte, opširnog opisa egipatske arheologije, antropologije, geologije, botanike, zoologije ... u tridesetak tomova, koji je nakon dugogodišnje obrade u Francuskoj objavljen tek 1828. godine, punih sedam godina nakon Napoleonove smrti u izgnanstvu. Ako iza ratova i vojnika ostane nešto dobro, onda bi se trebalo ogledati i u znanstvenoj dobrobiti i napretku. Napoleon bi po tim kriterijima vjerojatno prilično dobro prošao. On s'engage et puis ... on voit.; ista rečenica stoji i na kraju predgovora u našoj knjizi Šiber & Ziherl, Cellular Patterns koja bi se trebala pojaviti krajem godine. Pa ćemo vidjeti :)

Obična borovica koristi se i u kulinarstvu. Kod nas često dodaju nekoliko bobica u kiseli kupus. Moja FB prijateljica Dragica kaže:

Švicarci od soka malo prokuhanih pa prešanih bobica borovice prave neku vrstu džema poznatu kao Wacholder Latwerge (na njemačkom je borovica Wacholder) - sok se miješa ili sa šećerom ili medom i kuha do sirupaste konzistencije.

Kod nas su rakije koje se pripremaju s borovicom poznate pod imenom klekovače ili brinjevci. Slovenski brinjevec ili brinovec dobiva se destilacijom bobica i sadrži 40 - 50 % alkohola. Namjena mu je prije svega medicinska. Kraški brinjevec (slovenska tradicija iz regije Kras) se dobiva dvostrukom destilacijom bobica obične borovice koje se beru u listopadu i studenom (nakon prve destilacije odvajaju se aromatična ulja). Pije se tek nakon polugodišnjeg zrenja. Klekovače (ili kleke) koje su tradicija kod nas, u BiH i u Srbiji su obično šljivovice u kojima se bobice borovice samo namaču. Postoje i postupci u kojima se bobice dodaju u kom i vriju zajedno sa šljivama. Naravno, i od klekovače i od brinjevca mnogo je poznatiji džin, koji se proizvodi na slične načine od bobica borovice.

Zadnji put osvježeno: 27. rujna 2017. godine.