Bohinj

Bohinj (18. kolovoza 2016. godine, materijal iz 2.-8.8.2016.)

Nisam jedini ja kojeg povremeno uhvati oduševljenje svijetom. Svjetlošću. Suncem. Mirisom trave. Ushićenost. Opisano je već u literaturi - evo upravo pročitah "Misterije" Knuta Hamsuna; glavni junak - Johan Nilsen Nagel - ima slične doživljaje. Premda Nagel nije posve zdrav, kao ni Hamsun. Moguće je, doduše, da su upravo oni najravniji, najuravnoteženiji, "najracionalniji" i najmirniji najteže bolesni. Njihova je bolest što nisu živi.

Bio je u tajanstvenom stanju, ispunjen zadovoljstvom; svaki je živac u njemu bio budan, ćutio je glazbu u svojoj krvi, osjećao se srođen s cijelom prirodom, sa suncem i brdima i svim drugim, omamljen svojim vlastitim jastvom s drveća i žbunja i vlati trave. Duša mu je postala velika i punozvučna poput orgulja, blaga se glazba podizala i spuštala plimom i osekom njegove krvi.

Nisam jedini ja, dakle, onaj kojeg povremeno uhvati oduševljenje svijetom. Pa krene golih nogu kroz nepokošene livade, negdje pred bohinjskom Srednjom Vasi. Udišući mirise trave polegnute koracima, a i one, već lagano posušene, koju vrijedna seljanka skuplja grabljama (iznad).

Čak ni ubod pčele nije me trgnuo iz zanosa, premda je od njega (uboda, a ne zanosa), kasnije, skočni zglob dobro natekao. Više mi je bilo žao pčele.

- Pogledajte samo kako su brda tamo jasna! Tako sam veseo, gospođice; ako ikako možete, molim Vas, budite sa mnom strpljivi, od sreće bih noćas mogao počiniti kakvu glupost. Pogledajte ove borove, i kamenje i busenje trave i smreke; u ovoj svijetloj noći nalik su na ljude koji sjede. I noć je svježa i čista; ne pritišće čudnim slutnjama i niotkud ne vreba iznenadna opasnost, zar ne? Oprostite ako Vam to što govorim možda izgleda čudno, ali osjećam kao da mi anđeli prolaze dušom i pjevaju.

Pogledajte samo, gospođice, kako je onaj traktor jasan. A bijeli cvjetovi popločavaju vijugavu stazu prema plavim brdima u daljini.

Mislim da je za ushićenost potrebna svjetlost. Meni se nikad ne događa u onim sivim i tamnim danima koje već sa zebnjom iščekujem. Sjećam se svojih studentskih ushićenosti u listopadima. Zagreb najljepše miriše u sunčanom listopadu. Žuta svjetlost i lišće koje gori žuto i crveno prije nego što ga godina spali i otrese s krošanja.

Ustreptala radost ga je svega prožela, izgubio se, osjećao očaranim i stopljenim s bijesnim sunčevim svjetlom. Tišina ga je ispunjavala zadovoljstvom, ništa ga nije ometalo, samo je gore u visini šumio mekani zvuk, zvuk silne mašinerije, Bog koji je okretao svoj kotač.

Radi se valjda o spoznaji naravi stvarnosti. Može se pojaviti posve naglo. Potaknuto crvenom bojom bobica kraj Bitnja (ispod), gdje Sava Bohinjka teče ispod visokog željezničkog mosta.

Popeli smo se da vidimo kud bi nas vlakovi mogli odvesti, a samo dvije minute kasnije, kad je iznad nas protutnjao vlak, bili smo sretni što smo ispod mosta, a ne više na njemu (ispod).

Sigurnije je, ipak, prošetati putićem između kućica i drvenjara, sjenika i starih drvenih kola (ispod).

A onda natrag prema crkvi u Bitnju (ispod). Sava je tako blizu ali promaknut će vam ako je ne potražite. Spuštam se kroz šikaru i grmlje što ograđuje travnjake na šljunčanu obalu da fotografiram most ispod kojeg se pjeni voda.

Probudio sam se i izašao na terasu da se nauživam još posve svježe i vlažne jutarnje svjetlosti.

- Cijelog sam dana bio opčinjen, bila to halucinacija ili ne. Počelo je to jutros, dok sam još ležao u krevetu. Čuo sam zuj muhe, i to je bila moja prva svjesna predodžba nakon što sam se probudio; zatim sam vidio sunce, prodiralo je kroz rupu na zavjesi i smjesta se u meni razbudilo neko nježno, svijetlo raspoloženje. Duša mi je bila ispunjena ljetom, zamislite nježni šum trave, i da Vam taj šum osvaja srce. Halucinacija, hm ... da, vjerojatno i to, ne znam.

Skupljanje sasušene trave u Bohinjskoj Bistrici (ispod). O čemu se može razmišljati grabljajući travu? Razmrsujući vlati trave razmrsiti spetljano vrijeme i riječi iza sebe. Kad se vratim kući popit ću čašu hladnog bijelog vina. I pojesti malo dimljenog bohinjskog sira. Ruke mi mirišu po travi i kori drveta.

Bohinjska Bistrica, seljak skuplja travu

Iz dvorišta crkve Svetog Pavla u Staroj Fužini gledamo prema vrhovima (ispod). Kroz krošnju kruške.

Stara Fužina, pogled iz dvorišta crkve Svetog Pavla

Samo malo niže već se osjeti bohinjska gužva - Ribčev Laz je na samom jezeru (ispod). Na obali je mnoštvo kupača. Zapravo se više sunčaju nego što se kupaju, voda je hladna.

Debeli muškarac dobacuje lopticu koliju, a ovaj u milisekundi nakon što loptica napusti ruku debeljka pogađa točno gdje će sletjeti pa je nepogrešivo hvata zubima. Jedan put je nakon spektakularne obrane napravio i salto. Onda se polako prikrada svom gazdi i pognute glave oprezno spušta lopticu u njegovu blizinu. Ali nikad posve blizu. Debeljko se buni pa ponekad ne uzima lopticu. U tom slučaju se koli oprezno približi, primakne lopticu za još pola metra pa se brzo vrati natrag. Čeka pognute glave i podignutog pogleda.

Pas Jakobsen je još premlad za takvo što (ispod). Zasad samo nešto predano grize ne podižući glavu. Njegovi vlasnici ljube se na travi pored spomenika kozorogu.

Štenetu je, uz smijeh svih prisutnih, dao ime Jakobsen, iako se radilo o kuji.

Dalje niz jezero, kad se gužva već prorijedi, petnaestogodišnji momak, Poljak imena Antonio, peca (ispod). Pastrve valjda? S drvenog mola društvo iz kombija skače u vodu. Ako je tu nekad i bilo pastrva, sad ih sigurno više nema.

Može se iz bohinjskih sela krenuti i prema planinama. Prema Pokljuki, naprimjer. Prvo treba proći pored planinskih krava što se, doduše nevoljko, ali ipak miču ispred automobila. A onda ih se opet može sresti na čistinama koje Slovenci zovu "planine" (ispod)...

... ili u skrivene u šumici, u crnogoričnom hladu (ispod).

Može se, naprimjer, satima pješačiti do Blejske koče (ispod), a može se još i dalje ako ima snage - pogledati Krmu odozgo.

Mi snage više nemamo. Na povratku u Bohinjsku Bistricu dočekala nas je kiša (ispod). Magla se podiže iz vlažnih brda, a svjetlost iz farova automobila izlijeva se na cestu.

<< Škofja Loka

Škola biofizike 2016. Prvi dio. >>

Zadnji put osvježeno 18. kolovoza 2016. godine