Bljeskovi Beča I (17. svibnja 2015. godine, materijal iz 13.5.2015.)

Gdje uopće započeti priču o Beču? Nemam pojma. Možda je i bolje nemati neke pretenzije, nego proći kroz sve to onako kako se i događalo.
U hodu. I pomalo nesvjesno, premda je trajalo pet dana. Beč je prevelik da ga se pojmi u samo pet dana.
Josef II jaše konja na Josefplatzu (iznad) - bijeli bljesak Beča. Neki kažu da je to jedan od najljepših bečkih trgova. Meni je ljepši jedan drugi - Minoritski trg (ispod; vidi
se vrh tornja minoritske crkve). Možda zato što nije na tolikom udaru turista i što se na njemu može uhvatiti malo zraka.

Minoritskim trgom dominira minoritska crkva (ispod). Povodom Uzašašća, koji je u Austriji nacionalni praznik, u crkvi se služila misa na talijanskom.

Visoki, visoki stupovi (ispod) i francuski gotički stil s vitrajima i rozetama, a na istaknutom mjestu ušminkani i nakićeni mozaik prema predlošku Leonardove "Posljednje večere".

Oko crkve je nadsvođeni prolaz (ispod). Svjetlost predlaže kontemplaciju, ali Beč zove. Treba vidjeti još svašta.

Recimo Albertinu (ispod), barem izvana, ako se ne stigne iznutra (mi nismo stigli, bez obzira na Leonarda i Dürera).

Popeti se uz stepenice (iznad) pa odozgo pogledati kočije, turiste i operu (ispod). Plavi bljesak Beča.

A onda bi se moglo u parkić iza Albertine (Burggarten), možda malo odmoriti od svih tih metalnih konjanika (ispod) uz brbljave kosove i Mozarta.

Plan Beča samo izgleda jednostavno - zgrade svaki put izgledaju malo drukčije. Nikad nisam siguran je li to nešto što sam već vidio ili nešto što bih tek trebao vidjeti (ispod). Neki muzej na primjer.

Možda je samo Hofburg (ispod) nemoguće promašiti.


Konji čiji korak odjekuje (ispod). Nisu sretni. Barem meni izgledaju tužno. Pamtim jednog koji je podignuo stražnju desnu nogu da smanji pritisak na nju. Glava mu je pognuta.

A šta tek reći o onom Beču koji "nema ime". O svim prolazima i fasadama (ispod) samo malo izvan žiže interesa turista.

Ili o mirisnom drvetu koje se među prozorima i vratima ukaže kao fatamorgana i spas od kamena i betona (ispod). Ljubičasti bljesak Beča.

Ili o žuto-zelenoj boji na tamno-zelenoj boji krošnje koja skriva zgradu (ispod) negdje kod Schottenringa valjda? Žuto-zeleni bljesak Beča.

Kod Schottenringa treba ući i u crkvu. Škotsku crkvu (Schottenkirche; ispod). U njoj zna biti lijepe glazbe predvečer.

A onda opet u sigurnost hotela Boltzmann (ispod). Samo malo dalje vide se tornjevi Priesterseminara. Sad je tamo institut za matematičku fiziku "Erwin Schrödinger". Boltzmann kod Schrödingera. Nije loše. Osjećam se nekako ... kvantnostatistički. Da me stopala ne bole, lebdio bih.

<< Podne u Schönbrunnu | Bljeskovi Beča II: Lindenhof >> |
Zadnji put osvježeno 17. svibnja 2015. godine