U utorak, 8. svibnja 1945. godine, nakon četverogodišnje vladavine ustaškog režima u uvjetima faktičke njemačke okupacije, oslobođen je Zagreb, glavni grad u ratu stvorene i proglašene Federalne države Hrvatske.

Tijekom četiri ratne godine Zagreb je bio središtem upravnog aparata Nezavisne Države Hrvatske, a njemačke okupacijske vlasti imale su u njemu čitav niz predstavništava i ureda. Sloboda kretanja bila je ograničena, a grad je bio pun vojske, policije različitih boja i naziva, agenata i špijuna.

Usprkos tome, ilegalni partizanski Zagreb nikad nije mirovao. Diverzije, sabotaže, rasturanje tiska i letaka, prikupljanje sanitetskog i drugog materijala za partizanske jedinice oko grada i u širem području, bili su svakodnevni zadaci koje su pred sebe postavljali rukovodioci antifašističkog pokreta. Veliki broj građana, uglavnom omladinaca i SKOJ-evaca ilegalnim se kanalima pridružio partizanskim jedinicama.

Početkom svibnja 1945. godine jedinice Jugoslavenske armije u nezaustavljivom maršu približavale su se Zagrebu. Sukladno planu Generalštaba JA i saveznika, jedinice I. i II. armije napredovale su prema Zagrebu: I. armija s istoka, II. s juga, a jedinice X. korpusa "zagrebačkog" (jedinog korpusa JA koji je dobio ime po jednom gradu) sa sjevera.

Odbacivši sve planove za "obranu" grada Ante Pavelić, poglavnik NDH, naredio je povlačenje vojske prema Sloveniji i Austriji, radi predaje britanskim snagama koje su se tamo nalazile.

Povlačenje jedinica njemačke vojske i Hrvatskih oružanih snaga započelo je 6. i nastavilo se 7. svibnja 1945. godine.

Vojnim kolonama pridružila se i masa civilnih izbjeglica: članovi obitelji ustaških dužnosnika i vojnika HOS-a, građana i stanovnika okolnih mjesta koji iz različitih razloga nisu željeli dočekati partizanske jedinice. Dana 6. svibnja grad je napustio i Ante Pavelić sa članovima vlade. Odlazak vojnih postrojbi poštedio je grad većih materijalnih razaranja.

Radi obrane grada i sprečavanja uništavanja materijalnih dobara u gradu je formiran "ilegalni štab za oslobođenje". Nije bilo tvornice, ustanove, ureda, poduzeća, veće trgovine ili vojarne u kojima se nije nalazila grupa aktivista. Posebno je mjesto imao rad u "Narodnoj zaštiti" koja je brojala između šest i osam tisuća ljudi, među kojima se nalazio veliki broj simpatizera NOP-a. Članovi "Narodne zaštte" sprečavali su pljačku i palež, preuzimali i čuvali napuštena skladišta i magazine, prikupljali ostavljeno oružje i od 6. svibnja održavali red u gradu, a uz pomoć III. diverzantskog odreda, koji je djelovao u gradu od prvih dana svibnja, spriječeno je rušenje miniranih objekata.

Prve partizanske jedinice, dvije brigade XLV. srpske divizije iz sastava II. armije, ušle su u Zagreb, 8. svibnja u 11 sati prije podne, s južne strane preko Savskog mosta, a borci IX. bosanske divizije isti dan u poslijepodnevnim satima.

Tijekom prijepodneva vodile su se teške borbe za radio stanicu Zagreb u Vlaškoj ulici. Diverzantima III. odreda stigao je u pomoć jedan od bataljona X. korpusa i borci Turopoljsko posavskog odreda, koji su uspješno dobili posljednju bitku za oslobođenje grada.

Usporedno s trajanjem borbe za radio stanicu, dio boraca XXVIII. slavonske divizije prešao je desnu obalu rijeke Save kod Trnja i opkolio odašiljač-prijemnik gdje su se neprijateljske snage predale bez borbe.

U 11 sati i 12 minuta Jure Devčić obratio se s radio stanice Zagreb stanovnicima grada pozivajući ih da mirno u svojim kućama, ne nasjedajući lažnim informacijama dočekaju oslobođenje grada. Oko 13 sati radio stanica objavila je proglas o oslobođenju grada.

Dana 9. svibnja, oko sedam sati ujutro u Zagreb su preko Maksimirske ulice ušle jedinice XXI. srpske divizije, a oko podneva preko Remeta, Šestina i Markuševca jedinice I. i VI. proleterske divizije. U široj zoni Zagreba u borbama za oslobođenje grada djelovala je i XLVIII. makedonska divizija.

Dana 11. svibnja na centralnom zagrebačkom trgu održan je veličanstven miting oslobođenja grada i zemlje na kojem se okupilo oko 100000 ljudi, a 13. svibnja u svečanom mimohodu Trgom su prolazile jedinice JA koje su sudjelovale u borbama za oslobođenje grada.

U svibnju i lipnju poslove gradske uprave privremeno je preuzela Komanda grada Zagreba na čelu s pukovnikom Većeslavom Holjevcom, koja je ubrzo uspostavila normalizaciju života u gradu.

U Narodno-oslobodilačkom pokretu sudjelovalo je od 1941. do 1945. godine oko 50000 građana Zagreba, od 300000 koliko ih je približno bilo pred početak Drugog svjetskog rata. Više od 16000 građana poginulo je u Zagrebu, u zatvorima i logorima, odnosno kao borci partizanskih jedinica. Zagreb je dao 89 narodnih heroja i oko 600 nositelja partizanske spomenice 1941.