52 stvari koje sam naučio u 2019. godini, prvi dio (29. prosinca 2019. godine)

1: Da je William Faulkner skoro cijelog života crtao, i kad je pisao i kad nije pisao, a da je nešto od toga i vrlo dobro.

2: Da postoji tip koji je magistar teologije i na dvostrukom doktoratu: na splitskom KBF-u s temom Kršćanstvo i suvremena kultura te iz filozofije na zadarskom sveučilištu. Taj tip u vezi sa Škarom koji svoje radnike tjera na misu, odn. kažnjava ih skidanjem 1000 kn s plaće ako ne dođu, kaže:

Jel firma privatna? Ako jest, onda je to između poslodavca i radnika...ako nije, država mora reagirati...ne može biti jednostavnije...

I takve, dakle, kadrove odgajaju teološki fakulteti - učene bogoslove koji pored cijelog Novog Zavjeta, svemu što bi se tamo o ljubavi i o vrijednosti čovjeka valjda moglo pročitati, propagiraju robovlasništvo i bespogovorno i pobožno služenje poslodavcu-privatniku. I to s teološkom drčnošću nekoga kome Ustav i zakoni koji štite prava radnika baš ništa ne znače, nego su oni tu da s božanskim nadahnućem interpretiraju dobro i zlo, pravo i pravdu.

Nije stoga ni čudo što im poslodavci šalju radnike na mise jer će ih tamo dobro poučiti o pobožnosti roblja.

Dotični je, inače, bio i voditelj Savjetovališta za upravljanje karijerama, a moguće je da je i danas.

3: Da negdje u bespućima mreže postoje ljudi koji smatraju da sam 100% ekonomski nepismen, i to zato što sam lijen da čitam, te da sam "groteskno tašt i lišen smisla za humor".

Ako kažem da mi je to smiješno riskiram da ispadnem groteskno tašt, a ako kažem da mi to nije smiješno, riskiram da ispadnem kao da sam lišen smisla za humor.

4: Da Slovenci još od 1946. godine svakog 9. svibnja, na Dan pobjede, hodaju "uz žicu", 35 kilometara oko Ljubljane, po liniji na kojoj su talijanski fašisti 1942. godine postavili bodljikavu žicu da izoliraju Ljubljančane od okolice i spriječe partizansko djelovanje. Usprkos tome, kroz žicu su prolazili ilegalci, diverzanti, a i partizanski ranjenici pa je postala simbol slovenskog otpora okupatoru. Taj svakogodišnji memorijal poznat je i kao "pot spominov in tovarištva" (put sjećanja i drugarstva). Žica je oko Ljubljane bila podignuta 1171 dan, od 1942. do 1945. godine.

5: Da se s psima i mačkama može sasvim dobro komunicirati, čak i o relativno naprednim temama, ponekad čak i bolje nego s nekim ljudima. Tako susjedov pas Koli i ja imamo prešutan dogovor da ću ga izbaciti iz dvorišta, ali da ću mu pri tome dati pokoji pasji slatkiš i čvarak, a on će odugovlačiti izlazak sve dotle dok ne bude siguran da je pojeo sve što imam u šaci.

6: Da postoje ljudi koji te na božićnom domjenku, ničim izazvani, pitaju kakav ti je novi automobil koji si kupio, a kad im odgovoriš da je dobar i udobniji od onog kojeg si imao ranije, kažu da ti uopće ne vjeruju i da automobil izgleda užasno ružno jer ima grozan geometrijski uzorak na kotačima (!).

7: Da je fašizam volja naroda.

8: Da postoje dvije vrste pavitine, jedna sitnija prekrasnog mirisa, a druga krupnija, slabijeg i ponešto neugodnog mirisa. Na otoku Krku su gotovo podjednako zastupljene obje vrste i obje cvatu u isto vrijeme, a u maksimumu su krajem lipnja. Clematis flammula je sitnija i mirisnija i ima bjelji cvat, dok Clematis vitalba ima krupniji i manje obilan, a i žućkastiji cvat.

Na slici je Clematis flammula koju sam skicirao vodenim bojama na Krku 23. lipnja ove godine.

9: Da se u školama za lektiru i dalje čita knjiga Mali ratni dnevnik akademika Stjepana Tomaša. U toj knjizi mame trepere od unutrašnjeg uzbuđenja kad čuju kako Bobo ili Jure viču Mi smo spremni, Poglavniče!, a djeca se busaju u mala hrvatska prsa i sastavke počinju sa Croatia i Za dom spremni, a na dnu sastavaka pišu Uvijek za dom spremni!.

Da u udžbeniku iz hrvatskog jezika u osnovnoj školi piše da je trilijarda 3000 milijuna izbrojenih jedinica čega, a u udžbeniku iz prirode da se težina, a i volumen mjere u gramima te da je ZBOG OTOPLJENIH TVARI voda gušća od zraka, pa su životnje koje žive u vodi oblikom i građom tijela prilagođene kako bi se kroz nju lakše kretale.

Usprkos određenim problemima s razjašnjavanjem temeljnih stvari koje se tiču mjerenja i fizikalnih veličina, radne bilježnice i udžbenici puni su digitalnih kompetencija i alata te termina poput meta-chard, Spiral, TeamUp, screen mirroring, Excel, pametna ploča, tablet, mobitel, snimaj pokus i napravi prezentaciju.

Radi se vjerojatno o obrazovno-reformskim uzletima tako tipičnim na ovim našim prostorima.

10: Da postoje ljudi koji sav svoj intelekt, za koji imaju i ovjerenu potvrdu Zagrebačkog sveučilišta, uprežu u razotkrivanje sveg licemjerja ljevice i njene lažne brige za prava čovjeka, a onda mirne duše napišu da su za probleme hrvatskog društva krivi dojdeki kaj su se dotepli iz selendre z jednim semaforom pak se delaju purgerima.

11: Da pokreti "protiv establishmenta" koji nadilaze "tradicionalnu podjelu na lijevo i desno" sve više sliče nacional-socijalizmu.

12: Da je ipak moguće da je Bernhard u Gubitniku barem donekle realno opisao austrijske gostionice i prenoćišta, kao prljava mjesta na kojima je teško naći dobro oprani stolnjak i posteljinu, iako mi se dok sam to čitao činilo kao da pretjeruje. Nešto od toga sam i sam iskusio ove godine u Austriji, sjetio se Bernharda, pa mi je bilo nekako lakše.

... pomislio sam dok sam stajao u gostionici i gledao kroz prozor kuhinje iza kojeg, međutim, nisam mogao vidjeti ništa jer su prozorska stakla bila crna od prljavštine. Kuhaju u ovoj prljavoj kuhinji, pomislio sam, iz ove prljave kuhinje iznose hranu gostima u restoranu, pomislio sam. Sve su austrijske gostionice prljave i neprijatne, pomislio sam, jedva da je moguće dobiti čist stolnjak u njima, a kamoli ubruse, što je naprimjer u Švicarskoj posve uobičajeno. Čak je i najmanja gostionica u Švicarskoj čista i prijatna, a čak su i naši najbolji austrijski hoteli prljavi i neprijatni. A što tek reći o sobama! Pomislio sam. Često tek izglačaju plahte u kojima je već netko spavao, a nije neuobičajeno naći ni klupka kose u umivaoniku od prethodnog gosta. Želudac mi se uvijek okretao od austrijskih gostionica, pomislio sam.

13: Da je Jadransko more sve zagađenije i da se sve teže u njemu lijepo i bezbrižno okupati, da struje nanose drek iz naselja i jahti čak i kad se napatiš da dođeš do najudaljenijih i najzabitijih mjesta koje poznaješ. Da je turista na obali i otocima sve više i da su sve bezobzirniji te da posve ravnodušno uništavaju čak i nedirnute komade prostora sijekući drveće i grmlje da si naprave hlad za frižidere s pivom koje dovlače u gumenjacima.

14: Da postoje osjećaji hrvatskog naroda. Iz policije su 13. svibnja 2019. godine obavijestili da se isti mogu povrijediti ako ne pazite.

15: Da je nepalski papar timut / timur (Zanthoxylum armatum) sjajan začin koji se može kombinirati i sa slanim i sa slatkim te da mu citrusna / grejpfrutna komponenta okusa ne blijedi čak ni kad ga se temeljito skuha. U sušenoj i termički neobrađenoj formi, timur bobice proizvode osjet blagog peckanja pa čak i laganog trnjenja vrha jezika, a miris im je snažan i limunski svjež.

16: Da narančasti cvijet koji je posve sličan ljiljanu i kojeg ima sve više i izvan vrtova, po neodržavanim i zapuštenim područjima, nije uopće ljiljan (Lilium, Lileae) nego graničica (tzv. lažni ljiljan) - Hemerocallis fulva - biljka koja je po klasifikaciji vrlo udaljena od ljiljana iako mu izgleda posve slično.

Graničicu na slici (ispod) naslikao sam na Loviću Prekriškom pored napuštene škole, 30. lipnja ove godine.

17: Da se broj posjeta (pageviews) mojim tekstovima o moru jako poveća od sredine lipnja do sredine kolovoza i da je taj uzorak vidljiv u statistici posjeta mojim stranicama već godinama. Grafikon (ispod) prikazuje broj posjeta stranici na kojoj je tekst >> Ilovik - otok otoka, a ružičasti dijelovi označavaju periode trajanja mjeseca srpnja svake godine.

Većina stranica nema tako očite sezonske varijacije, no pokoji tekst o cvijeću također ima. Tako, recimo, >> tekst o (močvarnom) hibiskusu doseže svoje izražene maksimume u čitanosti početkom kolovoza. >> Tekst o mušmulama (ili nešpljama kako kažu Slovenci) već sedam godina ima izražene maksimume posjećenosti u studenom, kad se mušmule jedu.

18: Da postoje ljudi koji uređuju odlične podcaste koje je šteta propustiti, pogotovo ako, kao ja, provodite mnogo vremena u automobilu. U tom se vremenu da mnogo naučiti, ako slušate prave stvari.

Evo nekoliko odličnih i vrlo dobrih podcasta koje sam slušao ove godine:

1. >> IDEAS: Radio for the mind - podcast kanadskog CBC radija. Download stranica sadrži veliki broj epizoda od kojih su neke uređene oko konkretne teme i uključuju mnoštvo sugovornika, a neke su audio-zapisi predavanja. Trenutna voditeljica podcasta je Nahlah Ayed. Iz naslova nekoliko boljih emisija možete zaključiti o čemu se radi: Get thee behind me, tech: putting humans before social media, Monster buff Leonardo da Vinci would have loved Halloween, The misunderstood Adam Smith gets both credit and blame for modern capitalism. Odlično i oblino.

2. >> 99 percent invisible - podcast koji se često bavi arhitekturom i dizajnom (!), ali ima i mnogo širih tema npr. The ELIZA efekt (o J. Weizenbaumu pioniru umjetne inteligencije i autoru "digitalnog psihijatra", programa ELIZA kojeg se sjećaju mnogi koji su imali komodorca C64), Oñate's foot (sjajna epizoda o nestanku stopala sa statue konkvistadora Juan de Oñatea u New Mexicu), Derelict dome (o kući u obliku geodetske kupole i arhitekturi B. Fullera) ... Urednik i voditelj izuzetno ugodnog glasa je Roman Mars.

3. >> History of Philosophy without Any Gaps - ogroman broj epizoda o povijesti filozofije, KOMPLETNO, od predsokratovaca pa do moderne filozofije, uključujući čak i dijelove drevne azijske filozofije. Zanimljivo i poučno. Autor je Peter Adamson, profesor filozofije na LMU u Minhenu i King's College u Londonu.

4. Ima još mnogo toga, ali da ne pretjerujem, u ovoj ću rundi predložiti još >> In Our Time podcast BBC4 radija koji vodi ponekad pomalo iritantni Melvyn Bragg. Svejedno, teme su izrazito raznolike, od prirodnih znanosti do književnosti i poezije, a gosti često izvrsni.

19: Da je ŽELJEZNA ZAVJESA u 2019. godini, tridesetak godina nakon pada, u Hrvatskoj doživjela spektakularan uzlet popularnosti. Kod naše je predsjednice željezna zavjesa, iako aktualna, ipak stvar mučne jugo-komunističke prošlosti iz koje nas je ona izvukla. Kod ministrice Divjak zavjesa je još strašnija jer se upravo i "polako spušta" (! - slika ispod).

Posebno je popularno kombinirati željezne zavjese s IZVRSNOŠĆU i poduzetništvom, a i s Matom Rimcem koji je ove godine postao nezaobilazni stup hrvatske kulture te ušao u osnovnoškolske udžbenike, zajedno s volumenom koji se mjeri u gramima, trilijardom koja iznosi 3000 milijuna i ostalim digitalnim kompetencijama.

Ipak, ni Rimac ni predsjednica ni Andrej Plenković pa čak ni ministrica Divjak nisu prvaci u izvrsnosti nego je to - i to sam otkrio ove godine - gradonačelnik Zagreba Milan Bandić! O tome sam čak napravio i malu statistiku pa ako je kome promaknulo, >> evo linka.

Gradonačelniku Bandiću i ministrici Divjak predlažem, da u skladu s najboljim obrazovnim tendencijama, prateći reformske trendove sudjelovanja u sudjelovanju i učenja o učenju, osnuju konačno i Centar izvrsnosti za izvrsnost.

20: Da je John Singer Sargent bio uistinu sjajan akvarelist, iako ga mnogi znaju po portretima bogataša u ulju. To sam znao i ranije, ali ove sam se godine nagledao njegovih ludo smjelih akvarela (ispod).

21: Da se glavni koparski trg zove Titov trg, a da Kopar / Koper ima i Nazorjev i Gortanov trg. A i Ulicu Agrarne reforme (Via della Riforma agraria) i Ulicu Osvobodilne fronte.

22: Da ugodni ljudi nisu nužno oni na koje se možeš pouzdati te da te mogu zajebati bez grižnje savjesti i s ugodnim smiješkom. Fenomen je čini se češći u zemljama razvijenog svijeta. Stoga nije u redu Balkance prezirno nazivati Balkancima, njima nedostaje tek malo vježbe i ugodnog osmijeha.

23: Da postoje donekle pouzdani podaci o ukupnom broju prodanih knjiga diljem svijeta i kroz povijest, razvrstani prema autoru. Top lista najprodavanijih autora svijeta glasi (prema podacima iz Wikipedije):

1. William Shakespeare
2. Agatha Christie
3. Barbara Cartland
4. Danielle Steel
5. Harold Robbins
6. Georges Simenon
7. Sidney Sheldon
8. Enid Blyton
9. Jackie Collins
10. Gilbert Patten

Ljudi očito svašta čitaju. Na 14. mjestu je Tolstoj, na 21. Puškin, na 23. Coelho, na 37. Roald Dahl, a na 41. Tolkien. Donekle je zanimljivo da među prvih 10 nema nijednog Kineza (npr. Mao i njegova crvena knjižica?), ali to će se uskoro vjerojatno promijeniti.

24: Da te Adobe služba za korisnike potpuno besplatno nazove na mobitel, a s druge strane ti ljubazni Pakistanac vrlo strpljivo i detaljno objašnjava kako da Adobe CS5 koji si nekad davno, davno kupio za starinske windowse prebaciš na windowse 10. U finalnoj fazi prijenosa te zamoli da ga pustiš u svoj operativni sustav (preko weba) te završi proces u svega nekoliko sekundi i još ti na kraju zahvali na strpljenju. Telefonski kapitalizam s uspješnim i ugodnim ishodom. Barem za mene.

25: Da se u korejskoj kuhinji jede korijen tamošnje vrste zvončića Campanula takesimana, obično u salatama, nakon namakanja u slanoj vodi. Taj se sastojak na korejskom zove doraji, a jela doraji muchim i doraji namul. Doraji se dodaje i u tradicionalnu korejsku verziju rižinog vina - jinju.

Na slici je Campanula, vjerojatno Campanula medium (vrtni zvončić) koju sam naslikao 7. lipnja ove godine.

26: Da Brune, Ruže i Marijane imaju zajedno barem 18% glasova hrvatskih građana, a da u hrvatskom iseljeništvu u Njemačkoj, Bruna i Ruža imaju oko pola svih glasova. To je taj duh slobode iz iseljeništva.

<< Duboka poezija 52 stvari u 2019., drugi dio >>

Zadnji put osvježeno 29. prosinca 2019. godine